Valovi ljubavi

5

(Okej, svjesne smo da nastavka ove priče nije bilo stvarno jako dugo i nemate pojma koliko nam je žao zbog toga. Stvar je u tome što nemamo baš vremena za pisanje otkako je škola počela kao ni inspiracije, a i ne čujemo se toliko često kao prije. Sumnjamo da vas je puno ostalo, a ovi koji su ostali vjerojatno su pozaboravljali pola toga, ali nadamo se da ćete nastaviti pratiti Lynn i Ashera jer ćemo se potruditi od sad nastavke izbacivati što redovitije. Volimo vas puno i uživajte❤)

LYNNETTE BENNETT

Polako otvorivši oči, zastenjala sam. Znala sam da je bila loša ideja onoliko popiti, ali bez obzira na to koliko ja sebi puta rekla da se neću napiti kao stoka, uvijek to napravim i nikad ne poslušam vlastiti savjet. Ah, tko ga jebe, jednom se živi.

Samo sam ležala nekoliko minuta u krevetu i zurila u strop, pokušavajući skupiti snage da ustanem, dok nisam začula nečije disanje koje nije bilo moje. Ja sam disala kao slon koji je trčao maraton, ovo drugo disanje je bilo puno mirnije i nekako ujednačeno. Ukočila sam se, a oči su mi skoro izletjele iz očnih duplji od nervoze.

Kog sam vraga ja radila sinoć?

Prva reakcija bila mi je pogledati pod pokrivače da vidim jesam li bila gola i - oh, hvala Bogu, i dalje sam imala odjeću od sinoć. Nakon što sam to utvrdila, okrenula sam glavu prema smjeru disanja i glasno opsovala ugledavši te predivne, oštre crte lica. Asher je spavao na mom krevetu, s glavom na mom jastuku, pokriven mojim pokrivačem u mojoj sobi pored mene. Spavao je kao beba. Lice mu je bilo opušteno, a usne blago rastvorene. Nekoliko trenutaka sam se borila s porivom da svoje prislonim na njegove, ali odustala sam od te ideje kad se počeo meškoljiti.

Ipak, nije se probudio.

Samo je okrenuo glavu prema meni i stavio ruku oko mog struka.

Oh, okej, može.

Ipak sam ga, nakon nekoliko trenutaka kad sam shvatila da će vjerojatno biti jezivo i dozlaboga čudno kad on otvori oči i ugleda me kako zurim, odlučila probuditi. Podigla sam ruku - koja kao da je težila pet tona - i položila ju na njegovo rame, malo ga promrdavši.

"Hej", rekla sam. "Asher. Probudi se."

Zatreptao je i trenutak kasnije otvorio oči. Isprva je bio vidno zbunjen i nekoliko trenutaka je gledao po sobi, a onda mu je pogled pao na mene i kao opećen je maknuo ruku s mog struka.

Ne, vrati ju.

"Što se...?"

"Ništa", brzo sam rekla. "Samo smo spavali."

Uspravio se na krevetu i prebacio noge na pod. Bio mi je okrenut leđima ali je ipak okrenuo glavu tek toliko da me može vidjeti preko ramena. "Spavali ili spavali?"

"Spavali, Asher."

Olakšanje mu je prešlo licem i potom je okrenuo glavu prema ostatku moje sobe. Neko vrijeme smo samo sjedili u tišini, ja promatrajući njega, on promatrajući moju sobu, dok nije ustao s kreveta i nesigurno počešao stražnju stranu vrata.

"Ja bih trebao ići doma", rekao je.

Nisam željela da ide, pogotovo ne zato što mi je bio rođendan i željela sam jedan dio dana provesti s njime. Sad sam se sjetila, kad smo već kod rođendana...

Bacila sam pogled na sat i malo se oneraspoložila. Bilo je devet sati ujutro i nisam se probudila kako bih gledala svitanje. Htjela sam ostati na plaži, na vlastitu tulumu, do svitanja, ali sam u svoj toj strci sa Samom i Lace potpuno zaboravila na malu tradiciju koju sam godinama imala s tatom. Sad sam se osjećala kao da sam ga izdala.