"I am a witch" - Dina A.

"I am witch"/Chapter 1

Tama.Strah.Trčim...
Kroz gustu šumu probijam se,grebajući svoje tijelo od snazno uraslo granje.Suze mi padaju neprestano,plačem.
Ubrzano dišem.Gubim se ne znam gdje sam.
Kiša pada kao nikada.Odjeća je teška i otezava mi.Posustajem.Nemam snage više da trčim.Padam na kolena sjećajući se poslednjih najlepsih trenutaka mojeg života.Govorim molitvu i predajem se.

Osjećam čvrste ruke oko mene.Crni plaht pada preko nas.Obavija me uz sebe i nastavlja da trči.Gubim svijest,umorna sam.Svaki dio tijela me boli.
Osjećam kako me um i razum napuštaju.Prepuštam se kažnam čudnog stvorenja i sklapam oči.

"Neću ti naudit!"

- Grubim,oštrim glasom kaže.Ovakav akcenat nisam davno čula.Imao ga je moj otac.Kroz glavu mi proleti njegov lik.Osjećam njegove dodire od strane ovog čudovišta,nemoguće da je to on.Liči na vukodlaka iz serija i filmova.Plašim se.Ogromna količina straha pluta mojim trbuhom,stežući mi crijeva u veliki čvor.Grlim njegovo dlakavo tijelo.
Ispušta žalostan krik i pada na zemlju.I ja zajedno sa njim.Suze mi padaju niz lice dok držim već sada beživotno lice njega.Mojeg oca.Nakon toliko godina.Srce mi poskakuje,toliko mi je potreban.

"...Ti si ta.Ti ši vještica.Oprosti.Vrijeme je da nastaviš i da uradiš ono što sam ja nastavio.Nemoj gledat kako umirem.Nemoj."

- Leži na mokru zemlju u blatu.Kiša oko nas pada najvišom snagom.Skuze mi se stapaju sa njom i nestaju.Njegov glas označi gruboćom i velikom ljubavlju.Po poslednjoj riječi se nasmjesi.Svojim rukama ispčupa uzbe,očnjake.Ispuštao je ogromne krike,urlike,jecaje i poslednji dah.Gledati sopstvenog oca kako umire budi u meni zver.Osjećam potrbu da osjetim njegovu bol,krv.Supšta dva ostra zuba u mojim rukama i steze mi ruke.
Sve nestaje.Tama.
Nalazim se na svojem krevetu.Sklupčana u svojoj podzami.
Sigurno je ono bio san.Mora da je tako.Ustanem znatno naspavana i odem do ogledala.Zenice mi se rašire od šoka kada ugledam tamo sebe.
Moje zelene oči imaju neku moć.Žuta svjetlos blješti iz njih.Osjećam se moćno.Jako.Hrabro.
Ruke su mi izgrebane i svugdje po meni su rane.Zar je moguće da ono od sinoć je stvarno bilo realno?Ne moguće!
Ruka mi krene prema vratu gdje su bila ona dva očnjaka vezana kanapom oko mojeg vrata.Prstima pređem preko njih sjećajući se svog oca.
Šta sam ja radila u ono šumi?
Ubacim u majicu 'zube' kada čujem nekog da kuca.Nsmjestim svoju suknju i dopustim da uđe.Bila je to Bella sa mojim doručkom.

"Nisam gladna.Mozes to vratiti!"

- I glas mi je drugacija.Bella se sledi kada ga čuje,a i moja reakcija je bila ista.Da li ja to osjećam neku mržnju?Imam neki teret na grudima.Jako je teško.Oči mi zabljeste i ona se samo okrene i ode.Uplašila se je.Bože,da li ja ovo sanjam?Nije moguće.
Riječi počnu da mi odzavanjau u glavi : "Ti si ta.Ti si vještica." Da li sam?Ah,sta cu sada da radim?Ja sam drugacija,ljudi ce to i primijetit.
Uvučem bijelu majicu sa čipkastim završetcima u duboku suknju i popravim kosu.Jos jednom se pogledam,uzmem ranac i uputim se u školu.

"Gospođo Tifany,ja idem."

- Obratim se mojoj majki koja je velika gospođa.Klimne glavom i nastavi jesti doručak sa ostatkom moje porodice.Ista onaj sjaj ima i Dellion.Moj brat.Zagledam se u njega i kao da to osjeti pogleda me.Brzo krenem prema vratima i odem.Sjedam u auto i moj sofer me vozi do škole.Izlazim se i susrećem se sa poznatim licima.
Ella,moja najbolja drugarica potrči mi u zagrljaj koji rado primim.Nedostajala mi je.Bila je bolesna a ona je iz nize klase i majka mi ne dozvoljava da je posjećujem.
Započnemo malu konverzaciju prije početka časova.

"Helena.Sva si mi nesto cudna.Sta se desava?"

- Skenira me pogledom i opet se zaustavlja na moje oči.Skrenem pogled jer mi ne prija njen.Kao da je jedna od nas,zasvijetle joj oči.Nasmijem se prekrivajući svoju zbunjenost i nedorečenost te je ućutkam jer je ušao najgori nastavnik.
Uglavnom nismo puno pričale i odgovaralo mi je.
Vraćam se kući i gledam kroz prozor.Na nebu se ocrtavaju slova,vrijeme je.Ali za sta?
Ulazim u kuću,prazna je i tiha.Kao i obično.Krećem da se penjem uza stepenice sve dok ne začujem glas kako doziva moje ime.Majka.
Odem do nje i začujem riječi.