"I am a witch" - Dina A.

"I am a witch"/Chapter 2

Oduševljenje svih u mojem vagonu bilo je ogomno.Prija mi njihovo laskanje i divljenje.I ako nisam sigurna zbog čega,znam da sam posebna.Predstaljam za njih nešto,pa mogu reći važno.
Hennry,smeđokosi momak sa izrazenim nosom,plavim očima i krutim crtama lica.Ne priča puno,tih je i oštrouman.Osjećam to.Dok je David otvoreniji,dosta pametna i veoma lijep.Njegova crna kosa padala mu je na jednu stranu.Iz oči mu je blještao zeleni sjaj,usne su mu bile senzibilne i pune.Visok je i na sebi je imao uniformu,baš kao i svi ostali.Osim mene.Nisam znala da je i to potrebno.
Svi su imali i neku užinu,dok sam ja bila siromašna pored tolike slave.Ali nisam ni gladna samo mi je to malo zasmetalo.

"Koliko se putuje do te škole?Themaowllsn?"

- Tiho upitam prekidajući njihovo mljackanje i uzivanje.Skrenu svo troje pogled na mene i mislim da računaju.Zar je toliko bitno ko će to da kaže?
Nakon što cujem njihove glasove u sekndi,nisam sigurna sta su rekli.Mislim da nista od ovog saznanja.Naslonim glavu na brot i gledam u daljinu.I ako je teško sta uhvatit u pogled,uspijevam.
Odjednom me nešto presiječe preko grudi,stavim tu ruku pokušavajući da suzbijem jecaj.Bol.Jako boli.Nikada mi se ovo nije dešavalo.Odjednom u vagon se pojavljuju mogu reći 'profesori' i pozivaju me k njima.

"Sta se dešava?"

- Pogledam u sva ta sokirana,uplašena lica kako pokusvaju da se uguraju u moju kabinu.Imam neki osjećaj da se nešto strašno oko nas desava.I zašto su me pozvali.Krenem sa profesorima a onda i učenice.Zaustavi ih profeosor.

"Ti si naslednica,vještica.Zlo se vratilo po tebe.Ubilo je tvojeg oca,koji je dosta uradio za nas ali ostalo je prepustio tebi.Sada iza zidina ovog voza nalazi se to...Zlo.Ni jedan od nas profesora ne može da zaštiti sve njih,koju god magiju koristili."

- Pazljivo ga slušam.Njegove oči trepere,plaši se.Ne izgovara kakvo je to zlo.Svi ga se plaše.Zašto ja ne osjećam taj strah?Trebalo bi.Srce mi brzo kuca,osjećam toplinu i zar.Nešto se budi u meni.

"Jedina ti.Ti možes nas zaštiti.Uradi to."

- Progovori tiše te se osvrne i da znak jedom od profesora da vrati djecu u vagone.Ne razumijem sta ja mogu uradit?Nemoćna sam,ne znam niti jednu magiju.Krupni koraci probodu moje srce do iznemoglosti.Ono staje i rađa se nešto novo.

"To samo ti znaš.Vodi se time.Srećno..."

- Kaže te samk nestane.Ostajem sama i opustenost mi ne da razlog da se plašim.Vidim ga ispred sebe,da vidim ta.Proziran je,ali osjećam sve njegovo.
Mogu reći da izgleda odvratno.Siva brada,oči bez zenica,ćelava glava i beskonačni visoko tijelo.Gledam u njega dok on brzo izdiše i udiše.

"Ti.Ti si vještica.Nastala si od mene,moj djelić je u tebi.Samo ti možes protiv mene.Ali uzeću ti i to,uništiću te bas kao i sve ostale."

- Piskutavim,isječenim glasom govorii dok gladk svoju bradu stežući je na kraj.Pomno gledam u njega i sama primećujući svjetlost iz mojih očiju kako saraju po njemu.On se topi,nestaje ostavljajući za sobom grdne riječi,uzvikd,jecaje i bol.Odjednom isčezne i ponosna na sebe nacrtam na lice jedan osmejh gledajući sada u svu tu djecu kako me sa oduševljem posmatraju.
Brzo odsetam do moje kabine i tamo me zateknu takođe oduševljena lica.
Ponosna na sebe nekim činom,za koji nisam sigurna sta je,sjednem među njih.

"Sta se desilo?"

- Upita ova kovržava djevojka sa zapanjujućim izrazom lica i neodoljivim smješkom.
Nisam sigurna da l imam živaca sve to ponavljat tako da će to ostati samo kod mene.
Nasmijem  joj se te ona ostane da gleda u mene kao i svi ostali.
Osjećam da voz polako smanjuje brzinu što znači da stižemo.

"Gdje ćes?I sta to radis?"

- Upita Tery zanimajući se.Nakon što spustim kofere sa sipki pogledom pređek preko svih njih.Da l i je moguće da samo ovo ja osjećam?Tako smo blizu,nečga.Jesmo.

"Pa samo što nismo stigli.Uzmite stvari."

- Kažem zbog cega oni ustuknu i naprave čudne face.Ne zelim da znam zbog čega je.Sigurno još neka moja sposobnost za koju nisam ni znala.

"Svih mi svetaca.To je Helena Sapiro.Samo ona ima tu moć da gleda i osjeća budućnost."

- Zadovoljno se nasmjesim i klimnem glavom te im pokazem pogledom na kofere.Svo troje ustanu i još sa budalastim facama nastavljaju da me gledaju.
Uskoro se čuje sirena voza,malo se zateturamo te svi izađemo ispred u hodnih.Stajali smo u pravove.Ja sam bila sa Tery dok su odmah iza nas bili David i Hennry.Čvrsto držim svoj kofer i metlu.Nisam sigurna odakle nam u ruke ali svi je imamo.
Osjećam neku cudnu povezanost sa njom.Imam osjećaj da znam da upravljam ovim čudom.Da l je to samo neki osjećaj blefiranja i želja da dokažem da mogu bolje od ostalih.Da sam tu za njih i da ću učiniti sve da ih odbarnim od zla.
Uzjašem na metlu dok me Tery gleda zapanjujuće,zbunjeno.Pričvrsim ruksak uz sebe i kofer te se lagno odgurnem.

"Helena.Sta to radis?Bićeš kaznjena...To nije dozvoljeno neiskusnim učenicima."

- Govori tiho i jedva čujno.Baš me briga da l cu biti u kazni,zelim da probam.Vuče me šapat noći,ježim se po svakom okretu na metli.Svi viču moje ime dok se izvijam iznad njihovih glava izlazeći kroz vrata voza.
Tamno je.Voz ide nenormalno brzo.Pratim samo njegov trag.Oči mi zabljeste te istog trenutka pritisnem vrh moje metle i dam se brzini.
Vidim da se voz polako zaustavlja ispred velikog dvorca.Ispred stoji čovjek naročite veličine,ogrnut crnim plahtom kao i ostalih par žena.Još pored njih stoje vjerovatno 'profesori' i čekaju u redu da bi preuzeli svoje đake.
Ovdje izgleda kako izađes i budes u grupu tako te i porofesori zapadnu.

"Svih mi svetaca,to je jedna od učenica.Ovo je ne prihvatljivo.Moglo je nesto da joj se desi..."

- Čujem kreštav glas.Nije da se previše brinem ali ovaj glas me sječe.Jos vise ubrzam i zaustavim se tačno ispred njih.I njima se spusti vilica do poda kada me vide.

"Helena Sapiro.Hrabrost i odvažnost vam je bila u krvi ali ti...Ah,moramo imati očitu pažnju na nju."

- Kaže smejuljići se postariji čovjek koji je gladio svoje brke.Pogledom potvrdim sve što kaže i prislonim metlu iz sebe te krenem prema ogromnim vratima gdje su svi bili.Na početku su bili 'novi učenici' ,preplašeni,izgubljeni i privrzeni sebi.Stanem pored njih i mahnem Tery da dođe do mene.
Nakon što lagano uđemo uz govor 'veštica' i sjenke umrlih profesora dovedu nas do ogrnog pristajilišta.
Ogromnom jezero nalazilo se preko puta dvorca koji je bljestio sjajem.Svugdje su bile setiljke,on se ocrtavao u krisalno čistoj vodi.

"Sada trebate iskoristiti vaše metle.Ne brinite se,ovo mjesto je začarano.Sve sto treba jeste da uzjašete vaše metle."

- Bojažljivo skoro svi obgrle nogama metle te se uhvate cvrsto za njih...

Ej,lepotice.Evo nastavka nakon nekog vremena.Trebalo mi je vremena da ga napisem.Pisala sam stalno kada sam imala vremena.Pored pisanja ove knjige prišem i "Shadows of the past" i "Striptizeta" na ig.Ako želite mozete i tamo da me nađete ljubav_.ili_.zlocin.Takođe zelim da vam kazem da ce nastavak "Shadows of the past" kasniti malo jer sam pretrpana.Imam previše obaveza.
Ostative vote/komentar meni jako znaci jer sam nova u ovome.Preporučujte me drugaricama...Bili kome.❤