Black

- Visitor from the past -

(Uvela sam neke znakove koji će vam pomoći pri čitanju ovog poglavlja,kao i sledećih uostalom :)

 ~ -flashback

~~-reality

*-drugi POV

Ako budete imali poteškoće sa tim,recite u komentaru pa ću prestati da ih koristim ;) )

U mračnom uglu sobe sjedio je Damon,gledajući u prazno. U njemu su probuđena osjećanja za koja je mislio da su umrla.Znao je da bi doveo u opasnost svakog ko mu se približi,ali sa Jun je bilo drugačije.Volio je njeno prisustvo i uvijek bi smišljao kako da dospije do nje.

Bila je drugačija.Glumila je nedodirljivu djevojčicu,ali on je u njoj mogao osjetiti suprotno i nešto mnogo više.

~ ''Kira ,dušice'' rekla je mazno Mariella i privila se uz njegovo nago tijelo.

''Bilo bi vrijeme da odeš'' rekao je ravniom tonom i ustao sa kreveta oblačeći hlače.

''Molim?'' u nevjerici je upitala i povukla plahtu preko grudi.

''Zvaću te kada mi zatrebaš'' rekao je odsutno i napustio sobu.

~~Da,Mariella.Njegova marioneta.Radio je njome šta je htio,a ona ga je slijepo slušala ne znajući kakav je on zapravo monstrum.U njenim očima,on je bio odlika savršenog bića.Obožavala ga je i htjela je da mu ugodi kako god zna i umije.

Imao je veoma burnu,drugačiju i interesantnu prošlost.

Vodio je dva života; jedan danju kao badboy koji je zabavljao zaljubljene tinejdžerke i drugi po noći kada je zaista postajao badboy-Kira i činio sve što ljudski um i organizam ne može podnijeti.

Čuo je otvaranje vrata,a zatim nečije korake.Podigao je pogled i susreo se sa crnim,satanskim očima koje je veoma dobro poznavao.

''Imaš posjetu Kira'' Jack je rekao i stao kraj vrata.

''Možemo li ja i moj brat nasamo popričati?'' visoki mladić je upitao,gledajući u Kiru sa ironičnim smiješkom na usnama.

''U redu,ako bude problema pritisnite ovaj taster'' Jack je pokazao i izašao iz sobe.

Kira je ustao iz tame i stao na svjetlo koje je otkrilo njegovu punu figuru.

''Zašto si došao,Blade?'' upitao ga je kroz zube.

''Bio bi red da obiđem svog malog brata i pružim mu pomoć,zar ne?'' upitao je i ironično se nasmijeo.

''Ne treba mi tvoja pomoć.Nikad nije ni trebala'' rekao je Kira treperavim glasom i stisnuo šake.

''Znaš,fino ti je ovdje.Imaš sve što ti treba.Nije loše'' Blade je govorio dok se okretao oko svoje ose,odmjeravajući sobu.

''Pređi na stvar,Blade'' Kira je rekao i prišao bliže.

''I ovdje te zovu Kira.Zanimljiv nadimak'' reče Blade i obrisa dašak prašine na pomoćnom stoliću.

''Krivo ti je što ga ti nemaš?'' Kira je upitao ozbiljnim tonom i prekrstio ruke na prsima

''Zanima me kakav je bio osjećaj?'' Blade je rekao i okrenuo se prema Kiri.

Gledao je u njega mračnim očima koje su odavale agresiju,samostalnost,mržnju,prezir,gnjijev,tugu i usamljenost ovog mladića.

''osjećaj čega?'' Kira je upitao smireno i zagrizao donju usnu sa unutrašnje strane,osjetivši pirsing na jeziku

''Kakav je bio osjećaj ubiti sopstvenu majku,izvršiti masakr nad njom?...Da li si se osjećao bolje,slobodnije nakon toga?'' Blade je upitao suzdržavajući drhtanje u glasu.

''Gubi se odavde,brate'' Kira je rekao naglasivši zadnju riječ.

Blade ga je ironično pogledao i tužno se osmijehnuo.

''Trunićeš ovdje do kraja svog crnog i jadnog životaa'' rekao je oštro i izašao kada mu je Jack otvorio vrata.

Kira je sjeo na krevet i prešao rukom preko jastučnice koju mu je Jun mijenjala prije tri dana.

Brojao je dane do njihovog ponovnog susreta kao opsjednut.Trebao ju je sada.Nju i njen topli pogled koji ga je tjerao da postane ponovo normalan._____________