'Damnation'

First kiss

6. dio   Prvi poljubac

U prošlom nastavku:

Harry's P.O.V.

Nakon što je zazvonilo, krenuo sam prema parkiralištu gdje sam i ostavio auto. Na parkiralištu sam mogao vidjeti  i neku osobu kako ide prema meni.  Nasilnički je stao ispred mene. Opalio me šakom po licu. Malo me i zaboljelo, a  ne bi  trebalo s obzirom da sam vampir i jači od njega jer  je on ljudsko biće. „Štoo?!“  Zapitao sam ne znajući zašto mi je ovo napravio.  Primio me za majicu i podigao u zrak na  moj auto. „DA SE NISI VIŠE PRIBLIŽAVAO CHRISTINI!“  Derao se na mene. „A što tebe briga?!“  „E pa briga me!! Ostavi ju na miru inače ćeš snositi posljedice!“  Pustio me s auta i nestao.  Pogled mi je skrenuo na auto na kojem je ostala udubina. „No krasno.“  Uzdahnuo sam. Mislim da je to bio John. Ustvari ne mislim već znam. O Bože, Pa to je bio John! Kako bi je i mogao izbjegavati?  Sad zajedno idemo i na plesnu. Ušao sam u auto i krenuo kući. Boljela me glava. Čim sam ušao u kuću, izuo sam se i legao na veliki crni kauč. Zaspao sam razmišljajući o svemu što se danas dogodilo.

Christy's P.O.V.

Bila je to jedna lijepa noć  sve dok nije počela buditi moja prijateljica-budilica.. Digla sam se umorno iz kreveta  te krenula prema kupaonici. Stala sam pred svoje ogledalo i počešljala svoju dugu smeđu kosu. Obavila sam jutarnju higijenu  te otišla u sobu. Obukla sam si jedne plave traperice i žutu majicu kratkih rukava. Na njoj je bio nacrtan i zeko.  Majica je imala mali oblik slova 'v'. Sad su moderne te majice sa likovima iz crtića pa sam si i ja stavila jednu. Stala sam opet pred ogledalo i gledala kako izgledam. Izgledala sam poprilično lijepo.  Još sam si stavila malo maskare i sjajilo za usne i to je to. Nasmiješila  sam se. „Baš sam si lijepa.“ Nasmijala sam se i malo izbeljila. Znam umišljena sam, ali samo kad se zezam. Inače, moje šale nitko ne razumije. Svi moje riječi shvaćaju ozbiljno. Njima to ništa nije smiješno. Bitno da meni je. Opet sam se nasmijala. OK, bilo bi dosta smiješkanja za danas. Provjerila  sam  u torbu  jel  imam sve knjige. Dobro, ne sve jer u školi ostavljamo većinu. Imam sve.  Krenula sam prema kuhinji. Uzela sam flašicu coca-cole i neku čokoladicu te ju stavila u torbu. Obula sam svoje bijele tenesice sa crvenim znakom Nike. Otvorila sam ulazna vrata, izašla te ih zaključala.  Pogledala sam van. Uzdahnula sam. Stavila sam slušalice u uha i krenula prema školi. Pjesma koja je svirala bila je od Little Mix – Move. Nisam je stavila da glasno svira i lupa u moje uho nego primjereno, tek toliko da svira. Kad sam bila već na pola puta do škole pored mene je prošao crni auto. Trubnuo mi je i vozio dalje. Znala sam da je to Harry. Pa tko bi drugi vozio u ovoj ulici tako kako on vozi.. Ne znam zašto, ali jednostavno mi se ne sviđa. Ne privlači me, naprotiv, živcira me do dna duše i mislim da to namjerno radi. Samo kako bi mene naživcirao. Evo, opet sam u mislima umjesto da slušam pjesmu. Obratim malo pažnje na pjesmu  i skužim da to ustvari nije ona pjesma koju sam ja slušala nego neka druga. Već se promijenila. Naravno, dok  ja tu  živčanim zbog onog krelca Harry'a meni se pjesma prebaci. Ok, dosta sada dok mi se i ova pjesma nije prebacila. Koja je uopće svirala?? Pogledam u mobitel i vidim da je sad bila od jedne grupe One Direction – More Than This. Opustila sam se i slušala ju. Ova pjesma mi je bila jedna od omiljenih. Slušajući pjesme, došla sam i do škole.  Stala sam pred nju, duboko udahnula .... te izdahnula....  Krenula sam prema vratima škole kad sam se iznenadno spotaknula. Skoro sam pala, a i dobro da i nisam jer mi stvarno to ne bi falilo.  „Sorry, sorry.“  Stala je pred mene jedna cura. Imala je plavu kosu, mislim da smeđe oči i sve u svemu, bila je lijepo građena.  „Ma ništa..“  Dala sam joj lažni osmijeh. Očito se ona popiknula na mene..“Oprosti.  Stvarno nisam htjela, žurila sam se u školu da ne zakasnim. Ja sam Victoria. “  Ljubazno mi se nasmiješila i pružila mi ruku.  „Christina, ali možeš me zvati i Christy.“ Uzvratila sam joj ljubazni osmjeh te pružila ruku.  „Idemo?“ Pitala sam je i pokazala prema školi. „Naravno.“  Nasmiješila mi se te smo krenule prema školi. „Ti si nova ovdje?“ „Pa, jesam.“  „I,  što te dovodi ovamo?“ „Roditelji su mi se preselili pa sam evo, ovdje.“  Nasmiješila se.  „Oke, vidimo se.“  Mahnula sam joj te smo se svaka uputile prema svojoj  učionici. Otvorila sam vrata vidjevši da me nitko nije primjećivao. Svi su radili nešto svoje. Preokrenula sam očima, zatvorila vrata te sjela u svoju klupu.  Harry'a nije bilo. Stavila sam knjige na klupu i izvadila olovku. Otvorila sam jednu bilježnicu te počela malo 'šarati'. Dobro, to nije bilo baš šaranje, samo se tako kaže. Crtala sam srca. To sam najviše voljela crtati. To srce, taj mišić veličine šake koji  kuca kako bi živjeli.  No, zbog  srca imamo razne osjećaje koje otkrivamo njegovom brzinom;  kada smo zaljubljeni kuca brže nego uobičajno, kada nas je strah kuca brže, kada nas preplaše kuca brže, kada zgriješimo boli nas jer srce zna da smo griješili i još mnogo toga čega nismo ni  svjesni. „To zbog mene crtaš?“  Oglasio se glas pokraj mene. Okrenula sam glavu da vidim tko mi govori.  Tko bi drugi nego Harry. „Da, sigurno..“ Preokrenem očima i vratim se crtanju. Da, sigurno zbog njega crtam.. Što si on misli? Da sam zaljubljena u njega?!  „Znao sam!“  Bože, vidi budale... Ignorirala sam ga.