Dah

d e s e t

☆ Voljela bih kada bi utonuo u moje ruke. Poput razočaranog janjeta. Ja bih to janje držala kao kap vode i nikada ga ne ispuštala. Dok bih ti pjevušila apokalipse mojih osjećaja u uho. ☆

Od svega stvorenoga na ovome svijetu, na ovoj lutajućoj planeti prepunoj bezizražajnih pogleda i ljudi ti si bio moj najveći izazov u životu.

Mogla bih reći, jako veliki izazov. Drugim riječima, poprilično zahtjevan pošto je neuzvraćena ljubav jedna neugodna rana i može imati velike posljedice za jednu dobru i toplu čovjekovu dušu. Možda te ovo nimalo ne zanima i iako sam već u potpunosti skrenula sa uma pošto svih ovih dana pričam sama sa sobom, biti ću kao i uvijek iskrena i pokušati ti predočiti moje osjećaje.

Moje, dosada neizrečene osjećaje i potrese vulkana u mome tijelu koji bi bubnuli čim bi se sudarili naši pogledi. Ovo nimalo nije jednostavno. Ovo nalivpero koje sam koristila je bilo poprilično staro tako da se nimalo neću začuditi ako odjednom odustaneš od ovih naškrabanih slova i jednostavno baciš pismo u kamin.

Tvoja skulptura je bila tako jednostavna na prvi pogled. Oduvijek si volio otežavati stvari, bio si i ostao tvrdoglav poput stare mazge, dobar komičar a to otežavanje koje se vuklo u čistu nedoglednost je dovelo do te slomljenosti.

Slomljenosti koja se ne može opisati riječima. Da bi ju razumio i da bi shvatio o čemu govorim potrebno ju je osjetiti na svojoj koži. Na tvoje riječi i na tvoja brojna obećanja sam se dobrano opekla i znaš da za time uopće ne žalim.

Možeš li odgonetnuti zašto?

Zato što te još uvijek želim. I dalje te zamišljam u budućnosti. I dalje te vidim među zvijezdama ali među tim brojnim osmijesima koje nam one pružaju najbolje raspoznajem tvoj. Ta čarolija i galaksija u koju si me uvukao.

Zbog tebe sam i zavoljela pisanje. Zbog tebe i dalje pišem. Jedini razlog zbog kojeg se i dalje nadam si ti i guram dalje iako su moja stopala zamrznuta. Iako je moja duša ranjena. Iako sam psihički slomljena. Iako su moje usne i dalje žedne tvojih. Iako i dalje maštam o tim bludnim trešnjama.

Iako očajno želim tvoj miris koprive na mojoj koži. Iako su moje oči blijede i lutaju za tvojima.

Saznanje da tu čaroliju dijeliš sa nekom drugom me uništava.

Ali idem dalje. Možda se približavam vratima pakla ali sve bih učinila. Sve bih učinila samo da budeš sretan.

Ruku u vatru. Srce u vatru. Dušu u vatru. Cijelu sebe u vatru.

Ne osjetiš li moje jadanje?

Emanuele.

Osjećam se poput janjeta. Primi me u svoje naručje. Izliječi moju dušu.

A ja ću u zauzvrat pjevušiti apokalipsu mojih osjećaja u tvoje uho ne bi li se naše duše stopile.

Ne bi li me tvoja fantazija zelene boje ostavila bez daha.

I ne bi li u krajnosti osjetio dah moje ljubavi kako graciozno pleše na tvojim usnama i kako šaram po tvome dlanu tonovima ljubavi.

____________________

k  r  a  j .