'Torn'

2.Dio "Unknown Guy"

„Nadam se da ste sad dobro gospođice Davies.“-rekla je ljubazna direktorica,prijatno se smješkajući.Iskreno,nije mi ni jasna svrha ovog razgovora,ali dobro.

„Pa ja sam uvijek bila dobro..“-promrljala sam sebi u bradu,na šta mi je ona uputila neki čudan pogled.

„Izvinite,nisam vas čula,možete li ponoviti?“-upitala me s nekim čudnm pogledom.

„Da ste trebali čuti rekla bih to jačim glasom,a ne sebi u bradu.“-odvratila sam drsko.Direktorica Fields je bila prilično ljubazna i blaga žena,ali joj je mana što u sve zabada nos,a to mrzim više nego išta.

„Khm..Gospođice Davies znam da vam je bilo tamo teško,ali za drskošću nema nikakve potrebe.“-odvratila je uvrjeđenim glasom,na šta sam ja zakolutala očima.

„Ovaj razgovor nema smisla.“-rekla sam,a zatim ustala sa fotelje i izašla.

Ubrzo sam se našla u prepunom hodniku...Pojedinci su čudno gledali u mene,dok su neki jednostavno prošli,zaokupljeni nekim svojim problemima.Hodala sam izgubljeno hodnicima,ne znajući gdje trebam da idem.Pokušala sam se sjetiti šta bi trebalo biti po rasporedu,ali to mi nije pošlo za rukom.Stala sam kod oglasne table,nadajući se da na njoj još uvijek stoji raspored časova,ali nije ga bilo...Iznervirano sam uzdahnula,te se okrenula,a onda sam ispred sebe ugledala Ellu.

„Sad bi trebala otići na engleski..A želim da znaš da neću odustati od tebe,ma koliko me tjerala...I ako ti nekada zatreba rame za plakanje ili podrška,tu sam...“-rekla je,na šta sam ja samo klimnula glavom,sa nekim pomalo vještačkim smješkom.Ona je uradila isto,a onda se okrenula,i otišla prema kabinetu engleskog.Odgurnula sam se od zida,a zatim teškim koracima otišla u kabinet.

Ušla sam u razred,a mene je preplavio nekakav bijes i ljutnja....Sjećam se koliko su puta radili budalu od mene,i vrijeđali me na razne moguće načine...Ubrzo su svi pogledi bili usmjereni prema meni,a ja..Suzdržavala sa se od toga da im svima ne zaljepim šamar,ali...Neću da prljam ruke sa njima...Prešla sam pogledom preko učionice,tražeći moju klupu u kojoj sam prije sjedila..Krenula saam prema njoj,zatim sjela na stolicu,bacajući jednu jedinu svesku koju sam ponjela za danas na sto.Uzela sam hemijsku,a zatim počela bezveze šarkati na zadnjoj stranici sveske,na neki način mi je pomagalo.Bolje da se iskalim na papiru,on sve trpi.Začulo se školsko zvono,koje mi je u ovom trenutku dodatno vadilo živce.Ušla je dobro poznata nastavnica u kabinet,klepečući sa svojim malim cipelama.Iskreno,ova žena mi je bila i draga...Iako su joj ostali đaci vadili mast bukvalno,toliko je puta pila tablete za smirenje na časovima...I zaista mi je bilo žao te žene,prema meni je uvijek bila draga i dobra,nisam imala razloga da se ponašam ružno prema njoj,kao što su drugi radili.Oni su je namjerno nervirali,iako im nije ništa učinila,prilično je pravedna i nijednog učenika nije oštetila,ali oni...Napadaće uvijek,samo da bi se zabavili...Ubrzo se čulo otvaranje vrata,a ona je u kabinet ušao momak...On koliko znam,nije išao sa mnom u razred..

„Wilson,opet kasniš..“-rekla je nastavnica,dok je upisivala čas.

On je zakolutao očima,i krenuo prema..Prema mojoj klupi?Šta će on ovdje?I ko je uopšte?Nikad ga prije nisam vidjela ni na hodnicima,a kamoli u razredu.Bacio je svoju mini torbu na sto,a zatim sjeo na stolicu,ne obaćajući pažnju na mene.

„Mislim da bi prvo trebao da pitaš da li možeš sjesti..“-rekla sam

„Ja ovdje sjedim već nekoliko mjeseci unazad,a ti s ta koja je tu prva sjela...“-rekao je,vadeći neku svesku i hemijsku.

„Ja ovdje sjedim odkako sam krenula u gimnaziju..“-rekla sam,i nisam lagala.U zadnjoj klupi sam uvijek sjedila...Nekako,osjećala sam se kao da sam odvojena od ostalih.

„A šta,dosad si bila nevidljiva?Pa si se odjednom odlučila pokazati?“-rekao je,ovaj lik mi sve više ide na živce.

„Kakve ti gluposti lupaš?Billa sam samo odsutna jedno vrijeme..“-rekla sam,opravdavajući se..

„Kako god..“-rekao je,uzdahnuvši..

---------------------

Konačno..Pauza!Bilo je i vrijeme.Zaboravila sam kako je to,kad se ide u školu...Ušla sam u veliku kantinu,u kojoj je već bilo učenika koji su jeli,pričali,ili jedostavno sjedili.Zaobišla sam prepune stolove,i na kraju došla do jednog manjeg...Za kojim sam uvijek sjedila,uglavnom sa Ellom,ali danas...Biću sama..Mislim da je najbolje da budem sama sa sobom..Ali moje zadovoljstvo prekinuo je sad već i poznat glas..

„Opet ti..“-rekao je meni sad već i poznat dečko

„Opet ti..I nemoj mi samo reći da i ti ovde sjediš..“-rekla am gledajući u dečka neobičnog lica.

„Okej,neću ti reći..“-rekao je,a zatim sjeo preko puta mene...Kratko sam se nasmijala na njegovu rečenicu,ali ubrzo sam se uozbiljila.

On je nešto tipkao po telefonu,nezainteresovan za ljude oko sebe..Imao je jako lijepe crte lica,a i neobične usne..Ma daj..Šta ja pričam..Ovakvih u gimnaziji ima na izvoz..

„Jel ti inače u svakog buljiš,ili samo ja imam tu čast?“-upitao je,i dalje gledajući u telefon.Zar sam tako očita?Odlučila sam neodgovoriti na njegovo 'pitanje',a onda sam ustala sa namjerom da odem,ali njegovo pitanje me zaustavilo..

„Kako se zoveš?“-upitao je,okrenula sam se prema njemu,a zatim se predstavila..

„Ariana.Ariana Davies.A ti?“-rekla sam,postavljajući usput pitanje.

„Daniel Wilson.“-predstavio se..Klimula sam glavom,a zatim izašla...

Sada bi najradije otišla kući ili bilo gdje drugo..Odvikla sam se od toga da idem u školu..Ali moraću se navići...Izgleda..