'You are my wish'

6. part

" Well you only need the light when it's burning low ....Only know you love her when you let her go

And you let her go "- slusajuci pojacanu pjesmu,pjevusila sam stihove i nanosila crveni lak na svoje duge nokte.

" Jesi normalna?" - cula sam mamin glas dok je smanjivala muziku. " da je neko pokucao,n bi cula. Ccc danasnje omladine."- skidala je svoj kaput dok sam ja vracala lak.

" sve bilo ok?"- upitala me sad vec smirenim glasom.

" ahaa"- rekla sam uzdahnujuci.

Kako su dosli kuci,sve je postalo mirno i bezvezno. Inace,mama mi je doktorica dok otac putuje cesto. Odvjetnik je,pa cesto zna dokasno raditi,i ustati rano. Vec je bilo 18:30 i bilo mi je mnogo dosadno. Planirala sam ucini ovo vece zabavnijim. Bas mi je tad stigla poruka.

#Stizem pred tvoju kucu za pet minuta,ako ne dodjes ti :** "- pisalo je u poruci.

#Ko si ti??-uzvratila sam poruku.

#Dodji pa saznaj xx

#Jebote reci ko si?

#Jos tri minute..xx

Brzo sam navukla svoju adidas trenerku i svoje plitke starke.

Mama: gdje ces?

Me: Am..do trgovine..

Mama: okej..brzo se vrati.

Izletjela sam iz kuce i brzim koracima sam krenula.

"Jos mi lak treba da ode"- rekla sam gledajuci na nokte srednje velicine.

Dosla sam na raskrsnicu. Nikog nije bilo sem auta sa strane. Stala sam i slegnula ramenima gledajuci oko. Bila sam krenula staviti nokte u usta,al' sam se sjetila da imam crveni lak.

Odlucila sam malo prohodati,jer sam oduvijek bila znatizeljnam Da,to je moja najveca mana.

Odjednom sam osjetila necije ruke na svojim ocima. Pokusala sam da ih smaknem,ali bezuspjesno. Osjetila sam lagani poljubac na svom vratu.Najezila sam se. Opirala sam se.

" Znao sam da ces doci. Tvoja najveca mana je znatizeljnost,zar ne?"- tad su ruke popustile i mogla sam vidjeti Harrya.

" Ne. Nego sam dosla da mi ti ne bi dosao kuci,debilu."- rekla sam sa ljutnjom i prekrstila ruke.

Harry; Tako si lijepa kad se ljutis.

Tay; Prestani.

Harry: Heh..

Tay: Sto je? Sto si rekao da dodjem? Znas da me ne zanimas.

Harry: I ti bebo,znas da je bas suprotno.

Tay: Bebo?!Ohladi Harry..

Harry: Idemo prosetati..hajde..

Tay: Ne zelim..

Harry: okej onda cu te nositi..-govori mi i prilazi sa svojim osmijehom a ja stavljam ruke pred njega.

Tay; okej okej..idem..

Krenuli smo u pravcu jednog parka. Na svu srecu nije bilo nikoga.

Tay: pricaj..-rekla sam mu stavljajuci pramen kose iza uha

Harry: ja..znas i sama..ti..-pokusavao je da kaze nesto.

Tay:Sta?

Harry: znas da mi se svidjas

Tay: koga briga..

Harry: Zasto si takva?

Tay: kakva? smeta ti sto sam ovakva? hladna? odbojna? Znas Harry..kad sam te prvi put ugledala..nista nisam znala o tebi..pa i za ime nisam bila sigurna. Svidjao si mi se. Nisi me primjecivao. Na hodnicima sam bila presretna kad bih te srela,kad bih posmatrala te na treninzima..ali da..ti mene nisi primjecivao. I sta sad? Kad si primjetio me,ustvari,kad su me drugi primjetili da sam zaljubljena u tebe i ti si se osvijestio? Ti si bio uzrok mojih nocnih suza. Bila sam se na neki nacin promijenila. I ti si bio uzrok tome. Ali sad..prosli su ti dani. Sad je neki drugi uzrok mojim osmjesima prije spavanja. Napokon je jastuk suh..Zao mi je Harry..Imao si priliku. - rekla sam mu masuci rukama poput neke budale dok je njegov pogled bio zakljucan na meni. Sjela sam na klupu pored i igrala se svojim prstima sakrivajuci suze u ocima,kojima sam zabranila.da silaze. Ovaj zadnji dio sam lagala..jer..jos sam ga voljela. Da,istina. Ostao je bez rijeci. Bar sam tako mislila. Sjeo je na klupu ppred mene i gledao u pod. Nije podigao glavu nego je tako pricao.

Harry: da li..jos nekad..navecer mislis na m-mene?- uzdahnula sam pokusavajuci da ne dam odgovor.

Harry: da li jos nekad pomislis kako bi nam bilo..zajedno?- pogledao me je. Prestala sam disati,jer nisam znala sta da kazem. Loknice su mu padale sa strane dok je imao neki tuzan pogled. Sad sam i ja njega gledala sa skupljenim obrvama.

Tay: Znas..cesto bi slusajuci muziku razmisljala kako bih sve dala da budemo zajedno..ti dani su minuli. Pomirila sam se sa cinjenicom da nikad neces biti moj,da nikad necu zavuci ruku u te tvoje loknice koje ti neuredno padaju po licu,da ih necu moci smaknuti,da nikad necu osjetiti tvoj vreli dah na svom licu,da nikad necu moci osjetiti tvoje..usne na svojima, i zavuci ruku dok drzis svoje ruke na mom struku..ali sam o tome mogla samo razmisljati. Smijesno,zar ne?- osmijehnula sam se dok je lagani vjetar puhao. Lakse mi je kako sam mu priznala.

Harry: nadam se da sad nije kasno da..mogu sad ispuniti tvoje zelje?- govori mi priblizavajuci svoje lice mom dok su nam usne odvojene svega 2-3 centimetra i mogu osjetiti njegov dah na svom licu.

________________________________

eto i dalje;) saljite mi poruke,komentare u vezi price. Mnogo mi znaci..zaista..<3 sta mislite da ce se desiti dalje?

Izvinjavam se sto kasnim,ali nisam imala inspiracije hoho:3

- dalje poslije 15 reads,pokusacu da ne kasnim.

Love ya<3:-*