Zajedno Iz Ormara

5

Puhnem pramen s lica i zagrizem olovku.

Znala sam što će se dogoditi. Trenutak kad se Nick zaljubio u mene bio je ujedno trenutak uništenja savršenog trokuta, kako smo ga zvali nas troje.

Više ništa neće biti isto.

Tko zna hoću li ostati dobra i s Emom. Možda ona ode na njegovu stranu ili se svi polako i suptilno raziđemo.

Nije u redu. Stvarno nije u redu.

Papirić mi je došao na stol. Otvorim ga gledajući odakle je došao i shvatim da je od Nicka.

"Ideš dočekati onu moju frendicu sa mnom?"

Klimnem glavom i pokažem na vanjski dio zapešća, a on mi pokaže brojeve 1 5 3 0, pa ponovo klimnem glavom i vratim se griženju olovke.

Pa da!

Ta njegova prijateljica! On je rekao da je gay, zar ne? Ja mislim da jest. Ma jest. Sto posto.

Jedva čekam da je upoznam. Ako nećemo biti skupa, bar imam nekog za povjeriti se.

"Kako ćemo znati koja je ona?", Ema kaže i sjedne na stolicu. Ja sjednem do nje, a on ostane na nogama.

"Ona je rekla da će mene naći. I da, jako je nasilna.", stavi ruke u džep.

"Spomenuo si.", pogledam ga.

"Zašto si se ti odjednom zainteresirala za nju? To jest, otkako sam spomenuo da je gay?", kaže, a u sljedećem trenutku je bio na podu. S nekom guzatom ženskom koja cvili njegovo ime na sebi.

"Bi li ja trebala biti ljubomorna?", nasmijem se i odmjerim je.

O da! Ima savršenu guzicu. Struk ne vidim zbog široke majice, ali već mi se sviđa.

Iz nekog razloga mi leptiri u stomku divljaju.

Gay prisustvo.

Pobogu njena guzica je svugdje. I njeno lice. I sve njeno što sam vidjela jučer. Moj jastuk je napokon dobio svoj oblik u mašti.

Upravo sam na putu do njene kuće. Pozvala me je da joj pokažem put do dvorane u kojoj se trenira balet i poslije idemo na palačinke ili nešto.

"Hej!", razdužim i zagrlim je, a ona učini isto.

"Nadam se da nećemo puno hodati, baš sam umorna."

Već sat vremena pričamo a ja još uvijek ne znam kako okrenuti temu.

Usput sam shvatila da je baš super osoba. I još trenira balet. Ako se to tako kaže.

Ili se kaže da pleše balet? Kako god.

"Pa... imaš li dečka?", nasmijem se.

"Ne, ali čujem tko ima.", trkne me u rame nasmijano, a ja problijedim.

Pa jebem ti život.

"Što ti je?", pogleda me zbunjeno.

"Ja... ne volim ga.", spustim pogled.

"Molim?"

"Ne volim Nicka.", pogledam je, a oči mi se napune suzama.

"Zašto si onda s njim?"

"Jer ne želim prekinuti naše prijateljstvo, bojim se da ću se onda udaljiti i od Eme, iako je to sve već počelo, a i..."

"Što? Možeš mi sve reći...", zagrli me.

"Ne želim da ljudi sumnjaju. Ja sam... nikad se nisam zaljubila u dečka.", uzvratim zagrljaj, a ona me pogleda.

"Jesi li...?"

"Da. Ali nitko ne zna i htjela bih da to tako i ostane."

Počne skičati, skakutati i grliti me jako, a ja sam se samo smijala i otpustila suze radosnice.