Zajedno Iz Ormara

3

Pošto mama podržava ideju mene i Nicka zajedno, kazna je ukinuta. Bez obzira na tatino negodovanje.

"Caitlin, dušo, Nick je došao.", mama mi pokuca na vrata.

"Nije kao da je bio ovdje više od tebe i tate zajedno pa ne može ući.", preokrenem očima, provjerim izgled još jednom, pa otvorim vrata.

"Sad je drugačije.", nasmije se i siđe u dnevni boravak, a ja za njom.

Dolje su bili Nick, Emma, Sarah i Mei. Sarah i Mei se s nama druže s vremena na vrijeme.

"Gdje idemo?", nasmijem se i dođem do Nicka zamišljajući neku žensku na njegovom mjestu.

On me zagrli i poljubi u glavu. "Ja imam utakmicu za sat vremena. Dotad ćete vi lutati okolo, a ja moram na zagrijavanje."

"Ah super. Cure idemo jesti.", zagrlim i ja njega.

"Nisi ništa pojela.", kaže Emma gledajući hamburger u mojim rukama.

"Pa zaljubljena je, to se događa kad si zaljubljen.", Sarah počne sa podbadanjima.

"Ali moraš jesti, kako ćeš onda navijati za svoga budućeg muža?", Mei mi namigne.

"Nitko nije spominjao brak.", zagrizem hamburger.

"On jest.", Sarah se nasmije a ja se počnem gušiti komadićem hamburgera. Kad je napokon bio vani, i kad sam mogla disati, prošla sam rukom kroz kosu.

"On spominje brak?", zagrizem ponovo govoreći si da me ništa više ne može iznenaditi.

"Pa da, muški to uvijek rade.", Emma slegne ramenima.

"Nije baš kao da imam iskustva.", dovršim hamburger pa se bacim na krumpiriće.

"Ne, ali zato imaš mene.", Emma se ponosno nasmije.

"Kako on već sad može na utakmicu ako nije trenirao duže vremena i sad se odjednom prijavio?", zagledam se u njega i shvatim koliko se jadnik umorio trčkarajući okolo.

"Pa jer je klub očajan. Svi treniraju borilačke vještine, nogomet je prošlost.", Sarah slegne ramenima.

"Nije nogomet prošlost, nemoj tako.", Emma je lupne u rame.

"Kako god."

Kad je utakmica nakon duga dva sata završila, pričekali smo da Nick izađe. I došao je. Sav mirišljav i umoran.

Zagrlila sam ga. "Bio si super tamo dolje."

Uzvratio mi je zagrljaj i naslonio glavu na moju, valjda preumoran za razgovor.

"Sljedeći put uzmi tu i tamo pokoju loptu, Nick.", dođe neki njegov kolega i podrugljivo mu se nasmije. Ovaj je stalno imao loptu kod sebe i zbog njega su i pobijedili, "Mala, ne znam zašto si s luzerom poput njega."

"Oprosti, ali "luzer" nema nijedan trening dosad.", ljuto ga pogledam, "I bio je super. To što je tebi ego veći od igre, to je nebitno."

"Ohoho, opasna mala. Sviđa mi se.", namigne mi i nastavi hodati.

Preokrenem očima i skinem Nicku sportsku torbu s leđa i stavim je na rame. "Ajde idemo."

"Nisi me trebala braniti.", stavi mi ruku na struk i krene uzeti torbu al ga pecnem po ruci.

"Krepan si, nećeš torbu nositi.", poljubim ga u obraz, a on se odmah uspravi nasmijano.

"Sad sam bolje.", nasmije se.

"Khm... sere mi se od vas.", Sarah se zakašlje, "Idemo mi kući, a vas dvoje kako vas je volja."