Suđena ljubav

3. POGLAVJE

»Daj, pricaj sta je bilo ?« uzrujano je Melina pitala poput malog dijeteta. Nasamijala sam se na tu pomisao da smo prije nekoliko godina bile jos klinke, a sada vec cure u 20. godinama.

»Nista, vidla sam ga..« nestasan osmijeh sam imala na licu, te se naslonila na udobnu sedeznu garnituru.

"Curo haloooo.. Pricamo o tvom decku za kojim si doslovno pukla, i ako je bila veza preko žice. I sad, nakon 3 godine si ga uzivo vidila. I ti meni kazes da nije bilo nista?" nasmijala sam se jer me je impresijonirala nad svojim paznjama.

To je prava prijateljica, uvijek je bila tu za mene. Iako smo na pocetku bile na nozu, znam da smo sad kao sestre. Zna sve moje tajne. I stvarno prema njoj osijecam sestrinsku ljubav. Izgubila sam dvije osobe koje su mi znacile, ali bog ti uzima i daje. Dao mi je Melinu. Moju ludicu, koja je tako nekad nestasna.

»Nista nije bilo. Upoznala sam se sa njegovim ocem« uzela sam veliku casu u kojoj je bila cedevita na slamku te je ispila malo, jer je Melina znatizeljna i oh.. »Miran mu je ime«

»Oh znaci upoznala si svekra?« sarkazam se joj je cijedio kroz usta. Svoje plave uci je ubadala u mene dok joj je pobjego nestasan smijesak.

»Melina !« procvilila sam jer mi je tako neugodno. Svekar ha? Kakva glupost !

Moja reakcija je uzrokovala da je nesvjesno prsnula u smijeh. Moj ljut izraz na licu te prekrizane ruke na prsima je sve vise pogorsavalo.

»Sto ti je ?« stvarno je nekad ne moguca. Odmahivala je sa glavom jos uvijek smijuci se.

»Oprosti.. » konacno se je malo uozbiljila sa jos uvijek malim smijeskom na licu.

»I, koga si jos upoznala?« nagela se je ka stolu uzimajuci svoju sadnu kupolu sa sladoledom.

»Brata, pravi macho« uzela je zalogaj te ga stavila u usta, sa podignutim obrvama. Trazila je da joj ga opisem ali sam samo negirala na to.

»Jednu receptorku koja je tako mila i nesvjesno lijepa. Ona je na ulazu u zgradu. A postoji jos jedna koja je tako odvratna. Ona je gore tamo gdje je moj ured te ured od ostalih vaznih ljudi.« sakupila sam svoju plavu dugu kosu u rep jer mi ju je vijetar mrsio, i nanosio na oci.

»Za pocetak sam neke racune slagala po datumu, te morala potrazit adrese firmi sa kojim radimo.« zavrsila sam sa uzimajuci svoju pana cotu (to je puding) u ruke polako jeduci ju.

»To je sve?« skupila je svoje ruke u svoje krilo, nasalnajuci se u sijedalo.

»Umm ima jos toga« pustajuci tanjuric na sto »pazi to..« progutala sam zalogaj pudinga »Lik  mi je dao projekat da organizujem poslovnu veceru. Jel more jos gore?« bacila sam ruke u zrak pustajuci frustraciju.

Melina se zamisljeno nasmijala, buljeci u sto

»Znas sto?«

»Mmm.« prebacila je pogled na mene

»Imam osijecaj kao, da on zna tko sam.« namrstila sam se

»Naravno da te zna. Ipak si mu bivsa, iako preko žice. Nitko ne zaboravlja svoje bivse.« zakolutala je ocima

»Ali isto tako mi daje osjecaj kao da me provocira, da ja prva kazem bilo sto oko toga. Ali necu.. Nadam se da necu trebat nikad.« pogledala sam je zabrinuto. »Prva prilika i bijezim iz tvrtke.«

»Ne seri Leonora, vratili su se ti isti osijecaji od prije tri godine-« uzurbano je pricala

»Ne, to nije istina. Osijecam se tako glupo da sam slinila za njim. On je bio muskarac, a ja klinka. Znas da smo svasta radile kako bi ga zadrzala. I bio je u pravu, bolje je da je otisao i nikad se vise javio. A sada je sve isto samo da sam ja samostalna cura sa brez roditelja, sa malim bratom i sestrom. Nemam vremena za gluposti. Nemogu baki i tetki sve pustit. Sad je prilika da Marinu pokazem da sam bila klinka, a da sad se svemu tome smijem.« frustracija, bijes, i ljutnja su izlazile iz mene. Glasno sam govorila da su mozda svi u Panarami culi.