Ljubav I Moda

Poljubac

Bila je srijeda, vec pet dana ga nisam vidjela. Na neki nacin mi je nedostajao. Pobogu Ema saberi se, ko je on da ti fali!? Rad na njegovom odjelu prekinula je Viktorija koja me zamolila da ostavim na par trenutaka posao posto moramo da razgovaramo.

"Gospodin Paul je sprijecen da dodje na danasnju probu odjela, pa me zamolio da mu neko iz Big Fashion-a dostavi odjelo u njegov stan. Mislim da je najbolje da to budes ti posto si ti ta koja sije, pa ces najbolje vidjeti na cemu jos treba poraditi kako bi gdin. Paul bio zadovoljan" djelovalo je kao da bas ima povjerenja u mene.

"Ovaj, ja, u njegov stan? Pa ja uopste ne znam gdje on zivi i ne znam da li je to dobra ideja.'' da l' je ova zena normalna? pitala sam se.

"Naravno da je dobra ideja. Vazno je da provodis koliko toliko vremena sa klijentom kako bi znala sta on ocekuje od tebe. Vjeruj mi tako je najbolje. U 02:00 nas vozac ce te cekati ispred firme. On ce te odvesti do zgrade u kojoj zivi gdin. Paul." nisam stigla nista da kazem, a ona je vec izasla iz krojacnice.

Poslije ovog razgovora jako sam se cudno osjecala. Prisjetila sam se naseg prvog susreta i onih ruza koje mi je poslao, a koje i danas cuvam u stanu. I od same pomisli da cu ici u njegov stan i da cu se ponovo sresti sa njim obuzela me je panika, dlanovi su poceli da mi se znoje i nikako nisam mogla da smetnem misli o tome kako ce izgledati ponovni susret sa njim koji mozda osjeca nesto prema meni. Vrijeme je prebrzo proletjelo i morala sam da spakujem odjelo pa da krenem.
Pozurila sam kako me vozac ne bi morao previse cekati i ubrzo sam bila ispred zgrade u kojoj je Paul zivio.

On je zivio u penthausu pa mi je bilo lako da ga pronadjem. Ispred vrata me je docekalo obezbjedjenje koje je pregledalo sve moje stvari i tek onda sam mogla da udjem u njegov stan. Na ulasku me docekao on u potpuno opustenom izdanju.

"Ti? Nisam ocekivao da ce Viktorija tebe poslati, ali moram priznati da mi je drago da je to ucinila. Izvoli udji" pokazao je rukom u pravcu dnevnog boravka.

Njegove rijeci su me iznenadile pa sam samo rekla "hvala" i krenula ispred njega.

Usavsi u lusksuzno opremljen dnevni boravak pruzio mi se panoramski pogled na grad. Pa on svaki dan vidi ovo, pogled vrijedan milion dolara.

Kada je vidio koliko me je pogled odusevio kratko je rekao:"volio bih da budes nekad nocu ovdje jer je pogled zaista prelijep jer ipak je ovo grad svjetlosti"

Na te njegove rijeci osjetila sam da mi obrazi gore pa sam se okrenula od njega da ponovo pogledam grad. Pruzila sam mu sako i kosulju da ode da proba posto sam uspjela samo njih djelimicno da uradim. Zamolio me da ga sacekam dok se presvuce napomenuvsi me da se osjecam kao kod kuce.

Posto je u stanu imao mnogo umjetnickih djela odlucila sam da ubijem dosadu tako sto cu pogledati par njih. Dok sam isla od djela do djela shvatila sam da nije skroz zatvorio vrata od sobe u koju je otisao da se presvuce. I stvarno ne znam zasto sam to uradila ali ipak sam otisla do tih vrata i polako ih malo otvorila da bih ga ugledala kako oblaci kosulju. Prizor koji sam vidjela me odusevio toliko da zamalo nisam upala u njegovu sobu. Savrseno gradjeno tijelo, savrseni misici su me naprosto odusevili. Tako je zgodan. Par trenutaka sam uzivala u pogledu koji je definitivno bio ljepsi od onog iz dnevnog boravka.

Posto je brzo obukao kosulju udaljila sam se od te sobe i cekala sam ga dok obuce i sako. Ubrzo je izasao on i odmah mi je upalo u oko par nedostataka na kosulji i sakou. Iz torbe sam uzela pribor i zabiljezila sta trebam popraviti. Pohvalio me je rekavsi da su to sve minimalne greske koje su normalne kod rucno sivenih odjela i da sam uprkos tome uradila sjajan posao. Ponovo je otisao da se presvuce i dok sam ga cekala pocela je jaka kisa.

Poslije par minuta je izasao i izvinio se sto me zadrzao na sto sam odgovorila da je to dio posla.

"Ipak sam ja trebao da dodjem na probu odjela, a ne da tebe mucim da dolazis ovdje." rekao je prolazeci prstima kroz kosu.

"Stvarno mi nije tesko" rekla sam mu sa osmjehom na licu.

"Dozvoli da te bar vratim kuci jer ne mogu dopustiti da ides po ovoj kisi pjeske" nema sanse pomislila sam.

"Nema potrebe vozac me ceka ispred" rekla sam gledajuci ga direktno u plave oci.

"Zar stvarno mislis da te jos ceka? Taj je otisao i prije kraja radnog vremena" kroz osmjeh je rekao.

"Pa onda mogu uzeti taxi" rekla sam nakon cega mi se priblizio rekavsi: "To ne dolazi u obzir, ja cu te odvesti i kraj rasprave. I dozvoli" reko je pokazujuci na moje stvari.

Momcima iz obezbjedjenja je rekao da mu nisu potrebni i sami smo usli u lift. Osjecala sam se jako cudno sa njim. U trenutku kada mi se primako i dotakao mi ruku lift je iznenada stao. Od njegovog dodira mi se ruka najezila, a u isto vrijeme sam osjetila strah zbog prestanka rada lifta.

''Sta cemo sad?" prosaputala sam, a glas mi se tresao od straha, na sta je on spustio stvari i okrenuo se ka meni. Prisao mi je skroz blizu i sapnuo mi na uho: "dok lift ne poprave skraticemo vrijeme na vrlo poseban nacin."

Tada me je uhvatio oko struka i prije nego sto sam uspjela ista da kazem njegove usne su se nasle na mojima. Poljubio me je strasno a onda je odmakao malo glavu kao da je cekao moj poljubac. Bez mnogo razmisljanja privukla sam ga sebi i pocela da ga ljubim. I ko zna koliko dugo bi se jos ljubili da lift nije iznenada krenuo.

Svo vrijeme do kuce pricali smo neke gluposti zbog kojih smo se smijali kao dvije budale.
Otvorio mi je vrata od auta i kad sam posla da uzmem svoje stvari uhvatio me je za ruku i rekao: "Zar stvarno mislis da cu te pustiti da nosis sve ove stvari? Otpraticu te do stana"

"Hej nisam nesposobna, mogu sama i od tih SVIH stvari imam da ponesem torbu i odjelo" krenula sam da uzmem stvari a on se samo izmakao i zakolutao ocima.

"Stvarno nemam namjeru da se nalijevam, cekacu te u zgradi" sto je stvarno i uradio.

Morala sam da popustim pa sam i ja usla u zgradu. Otkljucala sam stan i pokazala mu gdje da ostavi stvari. Na stolu je ugledao ruze koje mi je poslao, a koje su bile uvenule.

"Uf, vala sam i ja neki. Mogao sam se udostojiti da ti posaljem drugi buket kad vidim da ti se ovaj svidio" rekao je okrenuvsi se ka meni.

"Stvarno nema potrebe. Hvala jos jednom na svemu" prisla sam i poljubila ga, al ovaj put u obraz.

"Mislim da je vrijeme da krenem, imam neke obaveze al' rado bih ostao"

"Drugi put" rekla sam i krenula da ga ispratim.

Stajala sam na vratima dok nije nestao iz mog pogleda

"Kakav dan! Da li ce se ponoviti sve ovo jer se iskreno nadam da hoce..." tiho sam prosaputala a onda sam usla  u stan i posvetila se svojim obavezama.

_______________

Ako vam se svidja ostavite vote i komentar.❇♥❇