Ljubav I Moda

Ti si moja, samo moja

Cim smo usli u restoran osjetila sam ono cemu sam se i nadala- mnogo ljubomornih pogleda zavidnih zena i djevojaka. To mi uopste nije smetalo jer sam bila svjesna sebe. Cvrsto sam stisnula Paula za ruku dok smo isli ka nasem stolu. Kao pravi dzentlmen izvukao mi je stolicu i pomogao mi da sjednem. Uzivala sam u svakom njegovom pogledu i osmjehu upucenom meni.

Narucili smo veceru i dok smo cekali da nam je posluze pricali smo o raznoraznim temama ne obracajuci paznju na ostre poglede koje su nam upucivali.

Nakon sto smo vecerali Paul se nagnuo malo preko stola i poceo:

"Ne znam da li je ispravno ovo sto radim al moram da pratim svoje srce" gledao me je direktno u oci lagano uhvativsi moju ruku, a onda je nastavio: "jos od prvog naseg susreta znao sam da si posebna. Nadam se da osjecas isto sto i ja osjecam prema tebi a to cu najbolje provjeriti pitanjem".

Onda mi je pustio ruku i zavukao ruku u dzep od sakoa..

"Zelis li da budes moja djevojka?"

A onda je otvorio kutijicu u kojoj je bio prelijep prsten.

Bila sam iznenadjena, u soku. Znala sam sta osjecam prema njemu i koliko mi znaci i nisam mnogo razmisljala sta da odgovorim.

"Iako je mozda prerano, al zasto da ne. Pristajem naravno."

Vidjela sam da je odusevljen. Stavio mi je prsten i poljubio me pred svima sto je izazvalo iznenadjenje svih prisutnih. Odlucili smo da proslavimo pa je Paul narucio jos jednu bocu vina.

Poslije par casa vrtilo mi se u glavi i zamolila sam Paula da krenemo sto je i uradio.

"Idemo u moj stan, ne zelim te ostaviti takvu." rekao je stavljajuci mi sigurnosni pojas, pa je upalio auto i polako kenuo kako mi ne bi bila muka

Iako sam se protivila tome nisam ga mogla odgovoriti i za par minuta smo bili ispred njegove zgrade.

Cim smo usli u stan otrcala sam u kupatilo da povracam. Paul mi je pomogao da se umijem. Nakon toga sam ostala u sobi cekajuci njega da zavrsi sa kupatilom i to je posljednje cega se sjecam...

Probudili su me suncevi zraci. Glava mi je pucala. Osvrcem se oko sebe i vidim Paula kako spava bez majice. Ustajem tiho da ga ne probudim i ugledam sebe u ogledalu. Bila sam u nekoj njegovoj majici. Ponovo se vracam do kreveta i pocinjem da ga budim.

"Hej, jesi me ti presvukao" pomalo ljutito ga pitam nepestano cupajuci njegovu ruku.

"Jesam, nisi bila svjesna pa sam ja to morao uraditi" jedva je odgovarao.

"Pa ko ti je dozvolio" smireno sam ga sad pitala.

Na to pitanje je otvorio oci i naslonio se na laktove: "ti si moja, samo moja nadam se da nisi zaboravila, a i ako jesi napominjacu te svaki dan" a onda me je privukao sebi i poceo ljubiti svuda po tijelu.

Vristala sam od smijeha, a sve to prekinuo je zvuk njegovog telefona.
Njegovi iz obezbjedjenja su mu javili da mu je dosla majka, pa im je trebalo njegovo odobrenje da je puste unutra.

"Neka udje i neka me saceka u dnevnom boravku"

"Tvoja majkaaa!?" pocinjem da panicim i da trazim sta da obucem, a Paul se smijesi i dodatno mi cupa zivce.

"Ej, opusteno. Idemo zajedno taman da se upozna sa mojom djevojkom."

"Ne, ne ko zna kako ce reagovati. Ides sam tamo" pocinjem snazno da ga guram u ledja.

Hrvali smo se na vratima pa smo u jednom trenutku zajedno izletjeli iz sobe i Paul je pao na mene. Posto je cula buku njegova majka je dotrcala do sobe.

"Paul! sta radis kog djavola?" zabezeknuto nas je posmatrala gospodja srednjih godina i savrsenog stila.

Gurnula sam ga sa sebe i pocela da cesem lakat u koji sam se udarila. Htjela sam u zemlju da propadem.
Paul mi je pomogao da ustanem neprestano se smijuci kao neki ludak.

"Pa majko posto znas da izaberes trenutak dozvoli da vas upoznam. Ema ovo je moja majka, Rebeka, majko ovo je Ema moja djevojka."

"Djevojka? Pa drago mi je da si i ti nasao neku djevojku mada sudeci po izgledu isplatilo se cekati." milo je govorila pruzajuci mi ruku.

"Nego majko sto si dosla ovako rano?"

"Rano, pa vec je pola 8." govorila je gledajuci u zlatni sat.

Na te njene rijeci samo smo zakolutali ocima.

"Dosla sam da te potsjetim da se moras pobrinuti da ti odjelo bude gotovo do sljedece subote. Nadam se da nisi zaboravio da ti se rodica tad udaje."

"Naravno da nisam, a siguran sam da ce odjelo biti spremno do tada, Ema vrijedno radi na njemu."

Kada sam to cula mislila sam da ce me Rebeka prezirati sto nisam iz "visokog drustva" al bas suprotno, bila je odusevljena.

"Stvarno. Drago mi je da to cujem. Znaci tradicija se nastavlja. I ja sam isto bila krojacica. Moracemo, Ema, jedan dan da se nadjemo i da uradimo nesto zajedno. Nisam koristila masinu preko 20 godina."

"Naravno kad god pozelite..."

Nase caskanje prekinuo je Paul.

"Dosta sad price, bice vremena za to. Ema i ja moramo sad na posao."

"Posao! Skroz sam zaboravila da je ponedeljak. Moras me odvesti kuci da se presvucem." pozurivala sam pola jer nisam zeljela da kasnim. "Rebeka bilo mi je drago da Vas upoznam. Obecavam da cemo se vidjeti prvom prilikom."

"Naravno da hocemo i slobodno predji na ti."

Poslije toga me je Paul odvezao kuci i na posao. Uspjela sam da se nekako skoncentrisem na posao i da bar malo odmorim mozak od svega...

____________

Evo i nastavka. Ako vam se svidja ostavite vote i komentarisite.👇👇❤❤❤