Ljubav I Moda

Prvi dan

Ponedeljak 08:00 sati. Emu budi alarm. Danas je veliki dan za nju. Obukla je bijelu kosulju i farmerke, stavila malo sminke, jer je voljela prirodni izgled, stavila omiljeni parfem i izasla da saceka taxi koji ce je odvesti do Big Fashion-a.

"Samo da sve bude kako treba, moram uspjeti da se pokazem u pravom svjetlu" pricam sama sa sobom, a onda sam ugledala Elenu na drugoj strani ulice.

"Hej Elena" viknula sam masuci u njenom pravcu. Ugledala me je i presla ulicu. Nije nista uspjela da kaze a vec sam joj se bacila u zagrljaj.

"Hvala ti, hvala ti do nebaa" radosno sam govorila.

"Ema koji je djavo sa tobom?" iznenadjeno me je upitala

Ispricala sam joj za sastanak koji imam u 09:00. Na njenom licu vidjela sam iskreni osmjeh.

"Moramo to da proslavimo, znam sjajno mjesto." rekla je sa osmjehom.

"Ej, cekaj. Prvo moram da dobijem taj posao." rekla sam nesigurno.

"Ma opusti se, bice sve uredu. Da im ne odgovaras sigurno te ne bi ni zvali da dodjes danas. Ipak su oni ozbiljna firma." rekla je to tako ubjedljivo da sam odjednom dobila pozitivan nalet energije.

"Hvala ti sto postojis. Ne mogu da ti opisem koliko mi je drago da sam te upoznala." rekla sam joj to kao da se znamo stotinu godina.

Posto je stigao taxi pozdravila sam se sa Elenom.
Poslije par minuta voznje nasla sam se isped Big Fashion-a. Noge mi se pocinju tresti, adrenalin me ubija. Uzdisem duboko par puta i ulazim u zgradu. Zamolila sam kurira da mi pokaze gdje je kancelarija Jacka Smita na sto me je on ljubazno otpratio. Namjestila sam kosulju, udahnula duboko i pokucala na vrata iza kojih se nalazi moja sudbina.

"Da." zaculo se kratko i glasno "da" koje mi i danas zvoni u usima.

Usla sam u ogromnu kancelariju koja je bila opremljena najboljim komadima namjestaja.

"Ta kozna fotelja sigurno vrijedi citavo bogatstvo" pomislila sam.

Zidove su ukrasavali nacti raznih haljina, odjela i svega sto je zastupljeno u modnoj industriji.
Svaki detalj je stilizovan perfektno, pa tako i stalak za olovke koji je napravljen od srebra. Za radnim stolom sjedio je on. Covjek srednjih godina sa pokojom sijedom dlakom. Ostre crte lica i hrapava brada cinili su ga ozbiljnim i strogim. Dva predivna tamno plava oka nikako mi nisu isla sa tim strogim licem. Nisam mogla vise zuriti u njega jer sam se morala predstaviti.

"Dobar dan ja saam..." nesigurno sam pocela.

"Ema. Ocekivao sam te. Drago mi je da si tacna.
-Jack Smit. Izvoli sjedi." rukovali smo se, a onda je on pokazao na fotelju.

Par trenutaka je vladala uzasna tisina. Imala sam toliku tremu da nisam znala sta da kazem. Sva sreca da je on prekinuo tu tisinu i poveo razgovor.

"Dakle Ema, kazes da znas sve u vezi sa modom?"

"Pa da, manje-vise." u trenutku sam shvatila sta sam rekla.

"Manje-vise?" pogledao me je sa  podignutom obrvom.

"Ovaj, hmm, pa trazili ste krojacicu i smatram da to radim odlicno, a trudim se da se usavrsim i za sve druge poslove koji se traze u svijetu mode." bila sam totalno zbunjena. Mislila sam da sam sve upropastila.

"Razumijem. Uspjela si da se istaknes na konkursu, sto nije nimalo lako, i to je za mene dovoljno. Mislim da si zasluzila da ti pruzim sansu, a za sva druga usavrsavanja BigFashion je pravo mjesto za tebe." rekao je sa osmjehom na licu, a onda je nastavio: "i ja sam poceo na slican nacin kao i ti. Zbog treme sam propustio nekoliko poslova, al ne kajem se. I zbog toga znam kako se osjecas i kroz sta sve prolazis, a sad popuni ove papire i javi se Sam-u da te uputi u posao."

Osjetila sam veliko olaksanje kad sam vidjela da me razumije i sto sam uspjela da dobijem posao koji volim i koji ce mi omoguciti da prezivim.

"Hvala Vam puno" rekla sam jedva normalno, a da ne zaplacem od srece.

Taman kad sam popunila papire u kancelariju je usao Sam. Sladak, visok momak, tamno smedje kose, savrsene gradje. Jack mu je rekao da mi pokaze radno mjesto i da me upozna sa svim sto treba da radim. Usli smo u veliku prostoriju u kojoj je radilo dosta zena uglavnom do 40 godina. Sam me je odveo do moga mjesta i pokazao mi gdje se sta nalazi.

"Masinu neces mnogo koristiti jer skoro sve sijemo rucno i upravo smo po tome i poznati, a sad cu ti pokazati prostoriju sa materijalom, prati me" rekavsi to krenuo je laganim korakom ispred mene.

Prostorija u koju smo usli bila je prepuna raznih tkanina od najfinijeg materijala. Bila sam ocarana tom prostorijom. Kada mi je pokazao moje mjesto i prostorije u kojima se nalazi sve sto mi je potrebno, objasnio mi je sta je moj posao.

"Sve sto treba da radis svodi se na cetri koraka.
•Prvi korak: upoznavanje sa klijentom.
•Drugi korak: izbor zeljenog modela i skiciranje istog.
•Treci korak: uzimanje potrebnih mijera.
•Cetvrti korak: pomoc klijentu oko odabira materijala" rekao je sa osmjehom.

"Razumijem" kratko sam odgovorila, a kroz glavu mi je prosla misao: "bice zanimljivo uzimati mjere zgodnim momcima" na sto sam se nasmijala.

"A sada dodji da te upoznam sa jednom osobom koja ce ti pomagati u pocetku dok se ne naviknes" nakon toga izasli smo na hodnik.

Tamo nas je cekala jedna zena srednjih godina.

"Zdravo, ja sam Marina" krenula je ta zena prema meni.

"Ema, drago mi je" ispruzila sam ruku nakon cega smo se rukovale.

Par sati sam provela sa Marinom koja me je ucila kako da vodim razgovor sa klijentima i kako pravilno da uzmem mjere ukazavsi mi na najcesce greske.

Vrijeme je brzo proletilo pa tako i moj prvi radni dan. Nakon toga srela sam se sa Elenom na kafi. Rekla mi je da cemo proslaviti na posebnom mjestu ali ne i gdje. Trebala sam da budem spremna u 20:00 jer ce tada doci po mene....
________________

Ako vam se svidja votujte i ostavite komentar. 💃💙💙