SRCE ILI MRŽNJA ✔️

PART 21

SOFIA P.O.V.

Još uvijek pod utiskom onoga što sam učinila ni sama ne znam kako, priznala sam mu svoje osjećaje. Iako mi je sada mnogo lakše nekako mi je čudno to jer se sutra udajem za njega.

Ipak tu stoji ugovor zbog kojeg smo pristali na brak. Što sada? Napokon sam sretna jer sam se zaljubila i da mi je ljubav jednako vraćena, ali što kada ugovor bude pri kraju?

Ne znam dali da budem sretna ili tužna zbog svega ovoga. Ponajviše zbog Andrije. Žao mi ga je, ali si je u jednu ruku sam kriv jer me nije poslušao već samo otišao bez ijedne riječi. O čemu ja mislim.

Još uvijek osjećam njegove meke slatke usne kako ljube moje dok njegove ruke šaraju mojim strukom. Trnci mi struje tijelom svakim novim prisjećanjem na njega.

Danas je subota, a sutra je vjenčanje.
Može li biti bolje od toga?

Zanesem se na kauč u mom dnevnom borakvu. Zažmirim i od same pomisli njega zamišljam sutra u odjelu kako mene čeka pred oltarom. Osjećam jato leptirića u mome trbuhu budeći u meni neki novi osjećaj. Zaljubljenost?

Ma neka sve ide k vragu. Šta nam itko može kada je ljubav jača od svega?

Dignem se hitro s kauča prema kuhinji jer mi se baš pije kava u zadnje vrijeme. Stavim grijati vodu te za to vrijeme dok voda ne prokuha izvadim šalicu na kojoj piše I don't care, sipam šećera i stavim još dvije žlice kave.

Sipam vruću vodu i mlijeko nakon toga. Miris mi već putuje nosnicama do pluća.

Poznati zvuk mobitela sa stola trgne me iz misli te odložim kavu na stol. Nepoznati broj na ekranu prikazivao je broj koji još nisam vidjela.

"Halo."

"Sofia."

"Rayn?"

"Tako je ljubavi."

To ljubavi baš slatko zvuči sa njegovih usna da bih se mogla rastopiti za tili čas.

"Nešto se dogodilo?"

"Ne, nije. Samo mi već nedostaješ."

"Joj Rayn."

"Nisi me se zaželjela?"

"Vraga nisam."

Grubo se nasmijem. Volim zbijati šale.

"Ipak jesi?"

"Aham."

"Jedva čekam sutra da te vidim."

"Nadam se da ćemo izdržati još ovo malo sati. Nestrpljivće."

"Samo zbog tebe."

"Ne laskaj. Znam šta ti je na pameti."

"Vi o tome mislite? Gospođo Sofia imate jako preverzan um."

"A tko mi se javlja?"

"Tvoja duša."

"Ne vidim je."

"Ja tebe vidim."

"Ne, ne vidiš."

"Jesi li sigurna?"

"Sto posto."

"Okreni glavu."

Istog trena okrenem glavu ka prozoru. Bolje razmotrim ulicu te mi pod oko padne momak koji je naslonjen na haubu svoga auta s mobitelom u ruci.

"Šališ se?"

"Ni malo."

"I što bi ja sada?"

"Da mi daš poljubac za laku noć."

"Što ako neću?"

"Onda ću ga morati ukrasti."

"Samo se usudi."

Provociram ga naravno. Tako slatko zvuči.

"Ja se usudim sve. Samo gledaj."

Prekine poziv te istog trena vratim pogled gdje je malo prije stajao on. Nema ga. Zvuk ključa u vratima utjera strah i kosti, ali kada se sjetim ključ imamo samo on i ja. Uh, olakšanje, nisu provalnici.

"Dušice."

Njegov zvuk odjekne hodnikom te brže bolje krenem tihim koracima prema sobi. Gledam oko sebe, ali ne čujem nikakve zvukove.

Tiho zatvorim vrata sobe i momentalno se uplašim nečijeg stiska oko struka. Njegov miris duboko mi se uvukao u nosnice da bih ga prepoznala iz daleka. Naslonim se cijelim tijelom na njegovo te ruke stavljajući na njegove.

Zažmirim i opustim se osjećajima neka vodi pa makar i u propast. Vreli dah osjetim na svome vratu dok se moje disanje postepeno ubrzava.

Poljubac u vrat gdje je moja slaba točka za raspasti se je upravo nađena. Njegove meke usnice klize po vratu ponovno budeći onaj osjećaj od popodneva.

"Aaaaa, dosta."

Izmigoljim se iz njegova stiska te izađem munjevitom brzinom iz sobe, no bivam uhvaćena. Čovječe koliko je brz.

"Rayn, pusti me."

Čvrsto me okovao rukama dok je njegova glava bila između mog udubljenja vrata i glave. Ruke su mi bile na njegovim prsima čije mišiće sam jasno mogla osjetiti.

Konačno podigne pogled prema meni i dalje me ne puštajući. Počinjem se smijati na način koji me gleda te zajedno sa mnom prasne u smujeh. Koliko je ovaj čovjek predivan.

Konačno se smirimo te omotan ruke oko njegova vrata promatrajući te oči koje posjeduju neki čarobni sjaj. Sjaj gdje sam ja.

Vragolasto se nasmije na što ja upitno podignem obrvu. Brzinom svjetlosti spusti svoje usne na moje kradući poljubac. Nije se micao on pa ni ja. Morali smo se odvojiti kako bi smo uhvatili zraka.

"Moja."

Ponovno spusti usne na moje prodirajući jezikom u moju unutrašnjost istraživajući je. Uzvrazčala sam jednako, ali nas je zrak sputavao.

"Kako ću ja bez tebe večeras?"

"Kao i prije dva sata."

"To znači da ću cijelu noć gledati tvoju sliku."

"Sliku?"

"Da."

"Kakva slika?"

"Lijepa. Na njoj si ti.
"
"Zezaš? Od kuda ti?"

"Saznati ćeš."

"Vraže jedan."

"Ti si me takvog napravila."

"Joj, ajde briši. Sutra trebam biti odmorna."

"Ja bih još malo."

"Nema više, hajde briši."

"Kako kažeš, ali od sutra si pod mojim nadzorom."

"Jojjj."

Poljubim ga na blic u obraz i zaželim laku noć. Naravno on kao on uhvati me i poljubio.

"Crta."

Rečem i pođem ga ispratiti do vrata. On kao psić posluša i prati me. Otvorim mu vrata naslanjajući se na njih te me poljubi još jednom nježno u obraz. Rastopiti će me.

"Jedva čekam sutra da te vidim."

"Nadaj se."

"Laku noć, slatkice moja."

"Noć."

Zatvorim vrata i trčeći od silnog uzbuđenja skočim na kauč vrišteći u sebi. Ok, poludila sam. On me takvom pretvorio, i nije mi žao uopće zbog odluke koju sam donjela. Sutra je važan dan i nitko mi ga ne može pokvariti.

Sretna sam i luda kao top. Jedva čekam ga sutra vidjeti već sada mi stoji njegov lik pred mojim očima.
Uh, bolje da se presvučem i pođem spavati ako mislim sutra normalno funkcionirati.