Dark Perfection

Damn she's fast

Trčala sam kroz dugi hodnik teretane koja je bila poluprazna, nikada nije radila najbolje. Izašla sam zadihana i nastavila niz ulicu, ne znajući kuda idem. Okrenula sam se vidjevši ona dva momka koja su takođe gledala ubistvo onog mladića. Natjerala sam srce brže da pumpa krv, pluća da smirenije udišu vazduh i noge da brže trče. Nemojte me sada izdati.
Izašla sam na glavni put i izgubila se u masi. Vidjela sam taksi nedaleko, sa druge strane pa sam prošla u istom tempu kao ostali kako ne bi bilo providno. Sjela sam zadihano i rekla adresu. U šta si se koji kurac, Viktorija, uvalila?
Kada smo stigli, rekla sam taksisti da sačeka da donesem novac iz stana, jer mi je sve ostalo u svlačionici.
Kao i tvoji lični dokumemti glupačo.
Sada su vjerovatno saznali i ko sam. Super. Uzela sam novac i iznijela taksisti vraćajući se u stan. Zaključala sam se, i otišla u kupatilo kako bih ublažila ovaj stres. Svukla sam se i ušla u tuš kabinu puštajući crnu dugu kosu da se okvasi i pada niz vitko tijelo. Imaš problem lepotice.

WRITTER'S POV

Tamnoputi muškarac je sjedio za svojim radnim stolom i nervozno cupkao desnom nogom. Pozvao je Denna.
-Da li ste je našli?-prosiktao je.
-John, pobjegla nam je. Mala je brza.
-Brza je?!-viknuo je iz sveg glasa rušeći čašu sa olovkama i još neke, trenutno, beskorisne sitnice. Sve je palo na pod jako zazvečeći.
-John...
-Pobjegla vam je djevojka od 50 kilograma?! Vama dvojici koji bi planine pomjerili?!
-John ne okrivljuj samo nas dvojicu za ovo!-sada je dreknuo i glas sa druge strane, Dennov.
-Dobro i sam znaš da nemamo ništa od ovoga ako ovako nastavimo. Zato požuri pošalji mi sve jebene informacije koje nađeš o njoj i smjesta je mrtva!
-Bolje da je tako. -rekao je John i prekinuo.
Grubo je bacio telefon na sto, ustao skidajući kravatu i nervozno prolazeći kroz crnu, gustu kosu. Na rukama su bile izražene vene od previše treniranja i od same prirode mračnog posla kojim se bavio. Na njima se oslikavalo bezbroj tetovaža koje su išle od same šake ka ramenima, preko grudi i razvijenih leđa, sve do snažnog vrata. Jedno je definitivno bilo sigurno- Ovaj momak nije mogao biti dobar i bezgrešan. Nije imao osjećanja, savjest, niti granice.
Otvorio je lap top i sve što je prije našao o Viktoriji White je prekopirao i proslijedio Martinu.

Neka igra počne.

Martin je uzeo svoj Iphone iz džepa koji je zavibrirao.

Prelistao je neki dokument i rekao adresu Dennu. Ušli su u crni range rover i nagazili gas.

VIKTORIJA'S POV

Izašla sam iz kupatila i dalje se tresući. Krenula sam ka kuhinji, i pritom još jednom provjeravajući da li su vrata zaključana. Ušla sam u kuhinju i nasula kafu. Pila sam polako, više da bih odagnala jezivu scenu ubistva u teretani, nego što mi se pila. Odjednom učinilo mi se da sam čula nešto na vratima.
Jebote.
Ruke su još više počele da mi tresu. Na sebi sam imala običnu, pamučnu, bijelu majicu kratkih rukava koja je otkrivala moju, sad već naježenu kožu, i crne helanke. Čula sam da je neko krenuo za kvaku da otvori vrata.
-Hajde mala, znamo da si tu.
Ćutala sam, osjećajući jako kucanje srca u ušima.
-Ništa..? Zar ne želiš da ti se cimerka vrati sa posla sa dvije noge?
Odjednom kao da je uslijedio šok.
-Šta ste joj uradili?!-prodrala sam se mnogo jače nego što sam zapravo htjela.
-Za sad ništa, ali vidjela si za šta smo sposobni.
...
-Otvori, porazgovaraćemo, a tvoja drugarica Kylie će biti na sigurnom. Kao i ti. Samo razgovor, okej?
I dalje sam samo blijedo gledala u vrata, osjećajući da mi se koljena pretvaraju u plastelin, braneći mi da išta uradim.
-Pretpostavljam da ćemo razbiti vrata onda.-rekao je duboki glas sa druge strane dok se ovaj drugi cinično nasmijao.
-Stani.-rekla sam zadihano.
Drhtavom rukom sam dohvatila ključ i sporim pokretom okrenula na lijevo. Vrata su se otvorila sa druge strane i ugledala sam ista dva momka od danas, iz teretane.
-Zar nas nećeš pozvati unutra ljepoto?
Nisam shvatila kada mi je faca iz prestravljene prešla u bijesnu.
Primijetivši to, nasmijali su se u glas.
-Hahahaha, Martine, nismo navikli da nas djevojke ovako dočekuju, ali evo za sve ima prvi put.
Jako je gurnuo vrata ali sam se na vrijeme izmakla kako me ne bi udarila. Zakoračio je svojim nike sportskim patikama i ušao, a za njim i ovaj drugi, svijetlo smeđi tip.
-Dalje od mene.
Prosiktala sam ali mi je glas pukao u pola rečenice.
-Skoro da si me uplašila.
Momak, koji sam iz priče, saznala da se zove Martin je krenuo ka meni, nadvijajući nadamnom svoje razvijeno tijelo, uhvativši me za miške ruku toliko snažno da su suze mogle da krenu same. Medjutim, skupila sam svu snagu i jako udarila koljenom u njegovo medjunožje. Zajaukao je i ja sam iskoristila priliku da zgrabim mali nož sa kuhinjskog stola i zabodem mu u rame koje mi je bilo najbliže jer je momak bio u polusavijenom položaju. Protrčala sam kroz kuhinju, do sobe, i već otvorene terase, koja je bila prilično niska zemlji i skočila. Jedina stvar koja mi je bila na umu je Kylie. Samo da ona bude dobro. Uputila sam se ka kafiću u kojem radi trčeći kao nikad prije.
Nisam imala vremena da razmislim na miru.
Da zaplačem.
U isto vrijeme su mi rasli i bijes i nagon za preživljavanje. Znala sam. Ovi ljudi su spremni na sve. Ubili su prije. Ubiće opet.