Slijedeći sat samo želim preskočiti. Odaberem sjesti kraj prozora jer ću samo gledati u drveće slijedećih 90 minuta.
Moj um ludi. Ne znam što misliti o Zaynu više. Mislim,trebam li ga osuđivati? Znam da ne bi trebala jer su mogli samo reći tračeve,ali kako da ne-ovo je ozbiljno. Trebam li ga se bojati i izbjegavati ga? Nemam pojma što činiti i kako ću reagirati slijedeći put kad ga vidim.
Nadala sam se da ću danas sjediti sama-sa mojim ludim mislima i svime-ali lijepa plavuša koja je sjedila sa dečkima jučer sjedne na prazno mjesto do mene.
Uputi mi energičan osmijeh praveći mi pitanje da li je pojela previše šećera.
Ona me doslovno podsjeća na slatkiš! Njena plava-skoro bijela kosa i njezino sjajilo i džemper su rozne boje kao i žvaka.
„Hej Zou!“kaže još više energično kao da smo najbolje prijateljice. Čak i koristi moj nadimak koji koristi moj brat. Čudno.
Već mi se sviđa ova cura.
„Hej....?“kažem ali se stvarno ne mogu sjetiti njezinog imena.
Čini se da joj se ne sviđa.
„Tamara“kaže slijegući ramenima i stavi knjigu iz matematike ispred sebe na stol.
Pogledam okolo po razredu i ne prepoznajem nikoga. Nema Zayna.
Nisam ni znala da tražim njega ni da li sam se ja osjećala razočarana ili sretna da ne djelimo još jedan sat.
„Hvala Bogu ti si u mojem timu za matematiku! Bila sam tako usamljena“ Tamara mi kaže i složim se. I ja bi bila. Pretpostavljam.
Odlučim izbrisati Zayna iz misli dok sat ne završi da mogu pričati sa Tamarom cijeli sat.
Stvarno je duša na taj nevini,naivni način. Zapravo nije tako pametna i moram joj stalno pomagati. Što mi uopće ne smeta. Moda i nokti-i sve to je više njena stvar.
**
U hodniku vidim Zayna sa prijateljima kraj ormarića. Pokazuju mu nešto na svojim mobitelima i svi se smiju. Zayn me primjeti kad zgrabim torbu iz svog ormarića. Ne kaže ništa samo se prestane smijati kad me njegovi prijatelji pogledaju zbunjeno.
Pogledam dole i idem prema izlazu.
Pređem 10 metara prije nego me neko povuče za ruku i okrene.
„Hej“
Zayn.
„Hej“kažem izbjegavajući očni kontakt gledajući drugdje kada sam brzo nastavila hodati.
„Čemu žurba? Moraš biti negdje?“pogleda u isti smjer kao ja da vidi u što gledam,njegova ruka je i dalje nježno oko moje.
Maknem ju s mene. Ne znam kako bi se trebala ponašati u njegovoj blizini sada.
„Hej..?“stavi ruku na moje rame forsirajući me da prestanem hodati i drži me dok ga ne pogledam u oči.
Njegova ruka je topla na mom ramenu i dodvorim se pod njegovim dodirom.
Mogu osjetiti koliko mi je srce ubrzalo.
„Jesam li učinio nešto pogrešno?“namršti se pokušavajući izvući odgovor od mene.
„Ne“slomim očni kontakt ponovo i koraknem unazad. Zašto mora doći tako blizu,tako intenzivno. Pokraj toga znamo se malo manje od tjedan dana,zašto mari?
Pusti me pogledavši tužno u svoju obuću na trenutak.
„Čula sam nešto o tebi“kažem i njegov izaz se promjeni i oči su postale teške. Oh. Pogleda preko ramena da bude siguran da nad nitko ne gleda i onda zgrabi moju ruku praveći da posrnem na zid.
Osjetim hladan teški zid protiv mojih leđa.
Njegove ruke odmaraju na tidu sa svake strane moje glave.
Ne mogu se pomaknuti a da se ne zabijem u njegova prsa praveći da se osjećam zarobljenom i mogu osjetiti njegovo tijelo i vrući dah na mom licu praveći da mi srce ubrzano kuca.
Drhtaj prođe uz moju kičmu. Plaši me,ai u isto vrijeme je proketo seksi.
Samo buljim u njegove oči,stvarno prelijepe oči.
„S kim si pričala?“on upita smireno. Ali kako očekuje da ću odgovoriti kad je doslovno na meni i drži me uz jebeni zid?
Mora da je shvatio to jer korakne unazad dajući mi više prostora,izgledajući posramljen na trenutak. Mislim da me nije htjeo napasti tako.
„Je li istina?“upitam pokušavajući ne gledati u njegove lijepe usne dok je donja bia među njegovim zubima prije nego ponovo progovori.
„Što točno?“dodirne svoju čejust dok izbjegava očni kontakt,gleda u zid iza mene.
„Što ljudi govore. Ubio si nekog tipa?“upitam jer se činilo da se malo smirio,samo se čini posramljen.
Namršti se i onda udari zid sa desnom šakom. Pretpostavljam da ne onda.
Krvari ali on samo bulji u to gledajući štetu i kaže preko ramena
„Nije jednostavno kako zvuči..ponekad se uvučeš...preduboko“slegne ramenima gledajući dole praveći nemoguće da kažeš što se događa u njegovom umu.
Osjetljiva tema,zasigurno.
