Skidam košulju. Gumb po gumb. Tišina. Slušam lagano pucketanje dugmeta. Bacam ju sa strane. Skidam hlače. Hladan vjetar miluje mi kožu. Skačem. Ulazim u vodu. Osjećam blagu bol kako mi prsti dotiču vrh mora. Za njima, cijeli trup mi ulazi. Ronim. Ulazim sve dublje i dublje. Pritisak raste. Osjećam ljubav prema tupoj boli jer mi daje neki značaj. Bojim se, ali nekako dišem. Pobjeđujem. Volim te. Gdje je strah?
-visina je strašna. Kada gledaš u ponor vidiš sebe u prijašnjem izdanju. Ne želiš pasti, jer je nadilaziti jednom, svu tu bol, jednom dovoljno. Samo, sjeti se. Iako si od toga umoran, snažan si. Volim te.
