// Prologue //

835 37 3
                                    

Prebacio sam svoju kožnu jaknu preko ramena dok sam se gledao u ogledalo. Rukavi su pokrili brojne tetovaže koje su ispunjavale svaki milimetar mojih ruku. To nije važno, s obzirom da su se mogle vidjeti i na mom vratu šireći se prema čeljusti od v linije na vratu. Brzo sam prešao prstima kroz prljavo plavu kosu, pobrinuvši se da stoji dalje od mog lica.

Moje cipele su glasno odzvanjale na stepenicama dok sam silazio do kuhinje.

Mogao sam vidjeti kroz vrata svoga oca koji je sjedio izvan sebe sa nekoliko boca piva na stolu. Ispustio sam duboki uzdah.

Prebacio sam naglo torbu preko ramena, uzimajući jabuku sa šaltera.

Dok sam izlazio na vrata, razmišljao sam o tome kako će ova godina biti zanimljiva. Vjerovatno zato što neću biti kao sve prošle godine figura za mučenje na koju sam bio primoran. Ne, ova godina je moja. Ove godine ću dobiti svoju osvetu. Nova škola ili ne, tu su uvijek šupci.

Kako sam otvorio vrata kuće, oči su mi se zatvorile od sunca i nisam uopće primjetio koliko je mračno bilo unutra. Shvatio sam da mog oca neće biti briga ako uzmem njegov auto jer je unutra ošamućen i vjerovatno prelijen da čak ustane sa kauča. Mislim, nije to jedino mjesto gdje bi mogao biti.

Bacio sam torbu na suvozačevo mjesto i prešao na drugu stranu kako bih sjeo. Primjetio sam da sam mnogo viši od oca pa sam podesio sjedište. Stavio sam cd unutra, pobrinuvši se da pojačam AC/DC toliko jako da ostale natjera da stave čepiće u uši.

Počeo sam razmišljati kad sam započeo vožnju.

Već sam znao što činiti. Planirao sam ovo čitavo ljeto, zatvarajući sebe u sobu i ne izlazeći dok nisam stvorio plan za gotovo svaki scenario. Najzapetljanija stvar je bio početak. Moram izabrati prave ljude, ljude kojima mogu vjerovati i koji neće pokvariti moje planove. Ljude koji žele ovo toliko prokleto koliko i ja.

Kako sam se parkirao na škoslko parkiralište, odmah sam počeo razgledati uokolo. Ko stoji u grupi? Ko se smije dok hoda sa prijateljima? Ko je sam? Ko spušta glavu kad prolazi pored drugih?

Ugasio sam auto i dohvatio torbu. Prije no što sam otvorio vrata, pogledao sam se u ogledalo praveći zlobni smiješak. Ko god bude slušao ono što ću mu reći, moram ih napraviti da me se plaše. Iako mi se to nije sviđalo, sa tetovažama, crnom odjećom i arogantnim osmijehom, biti ću neko kome niko neće htjeti prići. Neko kome se niko neće usuditi suprotstaviti.

Ja sam Niall Horan i imam namjeru da nekim osobama loše sreće od života napravim pakao.

NOVI FF ZA PREVODJENJE HAA

STO KAZETE NA OVAJ?

Revenge // n.h. // TranslatedTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang