ANOREKS&JA

Razred

Moj prvi korak u ovoj školi bila je ujedno i nova stranica u mome životu.
Sve predrasude i etikete koje su ljudi stavljali na mene ovdje nestaju, sve o čemu sam do sada samo sanjala mogu realizirati.

Zauzela sam "bad bitch stav" i krenula prema razredu. Odlučila sam da ću danas glumiti da sam nevjerojatno samouvjerena i neću se truditi komunicirati sa niti jednom osobom u razredu. Želim da ljudi dobiju dojam kako sam umisljena i kako ih gledam s visine što se nadam da će rezultirati mojom kartom za "visoko društvo".

Prvi sat imamo matematiku što me ne veseli previše ali imam sreće što me nije bilo u školi prošli tjedan tako da mi to može biti izgovor zašto ništa ne znam.

Ulazim u razred koji je pun ljudi ali ja ih ni ne pozdravljam već gledam u mobitel i sjedam na mjesto u zadnjoj klupi. Pravim se da se dopisujem na mobitelu a zapravo igram neku glupavu igricu. Osjećam kako me svi gledaju i najradije bih se nasmijala ali moram ostati ozbiljna.

"Mogu li sjesti pored tebe?"-upita me jedna vrlo niska darkerica. Gotovo svi u razredu prestaju pričati i gledaju u mene kao da iščekuju moju reakciju.

"Jel baš moraš?"-odgovaram joj bezobrazno odmjeravajući ju.

Cura me samo čudno pogledala i otišla sjesti na neko drugo mjesto. Bilo mi je jako žao ali ne mogu si dopustiti da se družim s jednom darkericom, to bi mi uništilo reputaciju do srži.

Zazvonilo je za sat pa se ne moram više praviti da nešto radim na mobitelu, a i svi su se sada okrenuli prema ploči tako da ih sada mogu proučavati. Većina razreda se sastojala od cura koje su izgledale kao da su došle sa Marlyn Mansonovog koncerta, imale su pirseve po licu i kose kričavih boja. Zatim je bilo nekih toliko nezanimljivih cura s kojima se ionako nikada nebih druzila, a na pocetku drugog reda sam ugledala četiri "elitice". Te četiri djevojke izgledale su kao da su došle sa tumblr-a i mislim da su znale da im samo ja falim. Cijeli sad sam ih promatrala i zaključila sam da želim biti u njihovom društvu i to jako.

Zvonilo je za kraj sata što je bila prava šteta jer bih sada trebala imati kiparstvo, a nemam blage veze kako takva nastava izgleda. Ušla sam u učionicu kiparstva i shvatila da nema nikoga u razredu osim one darkerice.

"Gdje su svi?"- upitala sam ju jer ionako nije bilo nikoga tko bi mogao čuti kako komuniciram s njom.

"Otišli su zapalit"-odgovorila mi je.
Svi?Pa kako baš svi u ovom razredu puše, kako da se ja sad uklopim u grupicu onih četiriju cura ako ne pušim.

Ušla je profesorica i primjetila kako sam ja nova tako da je sjela pokraj mene i malo mi objasnila nastavni program. Objasnila mi je i to kako se svaki razred podijeli u dvije grupe, grupu A i grupu B. Tako da kad grupa A na primjer ima kiparstvo, grupa B ima pismo ili nešto slično. Ja sam dakle bila u grupi A.

Počeo je sat i u razred su počeli ulaziti svi koji su pušili tijekom odmora,a to je bila cijela A grupa. Ugledala sam one četiri cure kako ulaze u razred i to me jako razveselilo, ali naravno, nisam to pokazala. Cijeli ostatak dana smo imali kiparstvo i bilo je zapravo jako zanimljivo. Izrađivali smo male kipove od žice, ja sam se naravno pravila nezainteresirana. "Bezvoljno" sam izrađivala goluba od žice i prisluškivala razgovor onih četiri cura. Saznala sam da se cura koja je najviše pričala zove Petra, ona koja je pričala najmanje je Laura, a druge dvije su Viktorija i Lana. Petra mi se najviše sviđa zato što izgleda potpuno drugačije od svih cura iz naše škole, ima dugu kovrcavu crvenu kosu i crne oči, visoka je i vitka kao i ostale tri cure. Viktorija ima kratku crnu kosu i smeđe oči, i po njezinoj priči sam shvatila da i nije pretjerano pametna. Lana izgleda kao neka hollywoodska glumica sa tom dugom plavom kosom i plavim očima,a Laura bi sa svojim zelenim očima mogla zavesti bilo kojeg dečka, ili curu.

Kada nam je nastava završila krenula sam na tramvaj i iskreno se nadala da će i one ići istim putem, ali one su nažalost otišle u drugom smjeru.
Osjećala sam takvo olakšanje što je prvi dan završio i točno sam znala koji mi je plan za sutra...

Na moj tramvaj je također išao i jedan dečko iz moga razreda. Zapamtila sam da se zove Roko, bio je atletske građe i imao je kratku kovrcavu kosu bakrene boje. Primjetila sam da ima i pjegice, a sive oči su me totalno oborile s nogu. Započeli smo neki dosadni razgovor a onda je on počeo pričati o tome kako se bavi gamingom. Bilo mi je jako dosadno slušati o tome kako se igra "lol" i ostale igrice ali nekako sam uživala u svakom osmijehu koji bi mi uputio kada bih rekla kolko mi je to sve zanimljivo. Moram priznati da nisam ni doživljavala te njegove priče koliko sam se izgubila u njegovim divnim sivim očima. Dogovorili smo se da ćemo se vidjeti ovoga popodneva i otići na palačinke. Stvarno sam ga pokušala nagovoriti da idemo negdje gdje bih mogla izbjeći hranu ali očito u tome nisam uspjela...