Drukcija

3.

Brrrrrrrrrrr
Brrrrrrrrrrr
Probudila me budilica i kad sam pogledala na sat shvatila sam da je 6:30 a skola mi pocinje u 8:00 digla sam se iz kreveta i krenula prema kupaocnici.Nakon sto sam obavila sve i spremila se sisla sam dole na dorucak i vidla Mikea da sjedi i sjela se pored njega.
Ranije smo krenuli u skolu pa smo odlucili ici pjeske umjesto da idemo njegovim autom,kada odjednom na putu do skole smo culi glasno razbijanje stakla i lupanje metala u ulici pored otisli smo pogledati sta se dogada i imali smo stoza vidjeti.
Tamo je stajao demon vislji 6 glava od mene,crvenih ociju,velikih spicastih zuba.
"Mislis da mozemo ovo rijesiti?" upitao me Mike.
Ja sam samo klimnula glavom i krenuli smo na njega.

Velikim valom vode sam obratila paznju demonu tako sto sam ga bacila na pod ,u tom trenu mike koji se moze preobrazti u razne vrste zivotinja skocio je na njega preobrazen u tigra ugrizao ga je za rame ali ga je demon bacio.
Nakon 10 minuta vise nismo znali sta da napravimo i kako sam krenula na njega odalamio me svojom ogromnom sapom u zid i i tako sam pala dok je Mike bio na drugoj strani nepomicno lezao na podu.
Mislila sam da ovo nece dobro zavrsiti,kada odjednom....

Cula sam pucanj strijele i vidla kako se zabija demonu u vrat.
"Trebate pomoc?" Osmjehne se
To su bili Clara i  Leo.
"Dobro bi nam dosla"
Clara je skocila i opalila demona po faci dok ga je Leo svojom super brzinom udarao onda smo uskocili Mike i ja na kraju cudoviste je palo na pod i izgorilo.

"Ovo je bilo napeto"prokomentirao je Leo
"Nismo los tim"
Clara i ja se slozimo.
Krenuli smo prema skoli i nasli se s drugima prepricali smo im danasnji dogadaj i oni su ostali sokirani.

"Cekaj oces reci da je demon bio u gradu u bijelo doba dana?"Upitala je Mia rasirenih ociju kao da je upravo ugledala duha
"Da i meni je pomalo cudno nikada prije nisam vidla jednog u blizini grada i preko dana"
"Hmmm mislim da je odlicno vrijeme da krenemo istraziti u knjiznicu po starim knjigama"
"Mi cemo se malo raspitati kod profesora"odgovorio je Taylor.

Mi cure smo se uputile u knjiznicu a decki na drugu stranu.
Nakon dva sata istrazivanja nismo nista nasle lezale smo po podu knjiznije i na stolovima jer smo bile krepane.Decki su ubrzo dosli i objasnili da nitko nista ne zna.
Mene je uhvatio jaki grc u zelucu i primila sam se za trbuh.
"Jesi dobro?"Mike me uhvatio za rame.
"Jesam sve ok"
Uputili smo se prema ucionici.
Imala sam sat sa Lukasom i dalje sam ga promatrala, mislim ipak ga dugo nisam vidla i mogla bi cak rec da mi je falio.
Htjela sam pricati s njim ali sam i dalje ljuta.
Okrenuo se i uocijo da gledam u njega i skrenula sam pogled i naravno da me htjeo provocirati,naslonio se na klupu u buljio u mene osjetila sam da sam se zacrvenila u obrazima ,zafrknula sam nosom i nastavila gledati kroz prozor.

Brrrrrrrrrr
Zvonilo je za kraj sata,pokupila sam stvari i istrcala iz ucionice kako bi nasla Claru.kao sto ste primjetili Clara mi je najbolja frendica.
"Claraa!"
"Hey Lucy"
Nastavile smo hodati i pricati o bezazlenim temamo dok nismo naisle na Amy.Amy i ja se nismo bas slagale,preokrenula sam ocima i pozdravila ju dok je isto to i ona napravil.
"Jesi za kavu poslije skole?" upitala ju je Clara
"Ajde dobro"
Nastavile smo hodati do ormarica kako bi ostavile stvari i uputile se prema kaficu.
Na putu do tamo smo srele Mikea i Taylora koji su nam se odlucili skrpati.
"Iiiii kako je bilo u skoli?" upitao je Taylor.
"Stvarno moramo pricati o tome?"uspuhnula se i bacila glavu na stol dok su mi iznad glave nastajali crnilo i kisni oblaci.

Nakon kave uputila sam se prema parku da malo sama prosecem i razbistrim glavu nisam znala sta mi se dogada zadnjih dana glava me rasturala.
Pao je lagani mrak a ja sam jos setala dok me odjednom netko nije povukao u veliki grm.
"Koji..."
"Šššš ne mrdaj i budi tiho"
Lukas je cucao pored mene a ja sam blejala i nadala se da ima dobro objasnjenje.
"Ok sad mozes govoriti"
Ustala sam se i pocistila svo lisce sa sebe.
"Jesi ti normalan?"
"Moji roditelji kazuda jesam iako im bas i ne vjerujem"
"Vidim... Nego zasto si me povukao u grm?"
"Sakrivao sam nas od onih ljudi koji su prolazili"
"Jer.....?"
"To nisu bili ljudi"
Gledala sam ga u cudu i nisam shvacala o cemu prica. Nakon sta mi je sve objasnio gledala sam ga sa jos tupljim pogledom nego prije.
"Hoces reci da su to bili demoni a ne ljudi?"
"Da"
"Ali kako?"
"Demoni mogu poprimati i ljudski oblik"objasnio mi je.

Na putu do doma nismo ni zucnuli.
Ostavio me ispred kuce i uputio se prema doma.
Rekla sam sama sebi da sam pre umorna da razmisljam o svemu sta se danas dogodilo i da cu sutra razmisljati o tome...