5.

43 3 2
                                    

Ustala sam ranije ujutro i uputila se prema kuhinji i kojoj je stajao Mike.
Drago mi je jer imam njega koji je svasta prozivio samnom,bio uvijek uz mene,od malih nogu.

Nakon sta su moji roditelji ubijeni pred mojim ocima kada sam imala 6 godina Mikeovi roditelji Elizabetha i James su odlucili kako ce me oni odgojiti i primiti me u njihovu kucu kao jednog od clana obitelji.
Bili su vrlo dragi i voljela sam ih kao druge roditelje, kada smo Mike i ja krenuli u srednju odselili smo se u drugi grad zato se bas i ne vidamo vise s njima ali se cesto cujemo preko telefona.

Nakon sto sam pojela dorucak pricala sam s Mikeom neko vrijeme i uputila se van kako bi prosetala. Jednostavno nisa mogla biti doma htjela sam samo biti sama...

Dok sam hodala ulicom imala sam osjecaj da me netko prati,cijelo vrijeme sam se okretala i gledala u okolo,ugledala sam covjeka sa crnom kapuljacom na glavi i ubrzala korak.

Dok sam hodala ulicom imala sam osjecaj da me netko prati,cijelo vrijeme sam se okretala i gledala u okolo,ugledala sam covjeka sa crnom kapuljacom na glavi i ubrzala korak

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Dok sam lagano vec pocela trcati i dok sam gledala iza sebe da budem uvjerena da me ne prati zabila sam se u covjeka crne kose ,tamnih ociju i crnom kozjom bradicom.
"Profesore Mall?"
"Lucy?"
"Ispricavam se nisam gledala kuda hodam" dok sam se ispricavala sam uplaseno trazila covjeka sa crnom kapuljacom.
"Jeli sve u redu?" upitao me zabrinjavajucim glasom.
"Da da sve je ok ne trebate se brinuti"osmjehnula sam mu se kako nebi bio zabrinut.
"Nego idem ja... Zelim vam ugodan ostatak dana profesore"
"Hvala takoder Lucy"
Uputila sam se u kafic i sjela.

Popila sam kavu,drljala malo po mobitelu i dok sam krenula prema izlazu odjednom je staklo kafica letjelo na sve strane,ljudi su vristali i panicno trcali ko muhe bez glave,nisam mogla vjerovati svojim ocima cudovista i demoni su bili na sve strane...

"Fuck!"
Pocela sam trcati prema glavnoj cesti i odjednom jedno cudoviste je skocilo ispred mene...
U trenutku samo sam vidjela cudoviste kako gori ispred mene.
"Lucy jesi dobro!?" Lukas i Amy su trcali prema meni.
"Da jesam zahvaljujuci tebi"
"Ne mozemo ih pustiti da unistavaju grad samo tako"Amy nas je pogledala a mi smo samo klimnuli glavom i krenuli u napad...

Nakon dobrih satvremena porazili smo dosta njih dok je ostatak pobjego ko zna gdje.
"Ovo nemoze vise ovako trebamo saznati sta se dogada i zaustaviti to"Lukas je rekao ljutito.
Opet me zabolila glava ali ovog puta puno jace da sam pala na koljena i zavristala.

Obadvoje su se zabrinuli i podigli me

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Obadvoje su se zabrinuli i podigli me.
"Wow sta je to bilo?" upitao me Lukas.
"Ne znam svaki dan je sve gore ne znam sta mi se dogada"
Amy i Lukas su se pogledali a Lukas je imao pogled ko da joj nesto zeli reci.
"Ne!" Amy je glasno rekla
"Amy trebamo tvoju pomoc"Lukas joj je uputio ljutiti pogled.
"Ja nemam nikakve veze s tim nadite nekog drugog ko ce joj pomoci"
Gledala sam tupim pogledom nisam znala o cemu pricaju.
"Moze mi netko objasniti sta se dogada.
"Amy otac ti moze pomoci"
"Oko cega tocno?"i dalje nisam shvacala.
"Tvojih glavobolja i svega ,ako ne znas sta ti se dogada on je jedini koji ti moze pomoci"
Amy se i dalje odupirala ali je na kraju popustila... Ni ja nisam bila sretna oko toga da trazim njezinu pomoc mislim ipak si nismo bas naj bolje.
Javili smo ostalima i dogovorili se da cemo se naci ispred Amyne kuce.

Nakon sto smo se nasli usli smo u kuci i Amy je sve objasnila svojeme ocu on me samo pogledao.
"Ti si Lucy zar ne?" upitao me smirenim glasom
"Da"
"Dodi zamnom" i tako sam krenula za starijim prosjedim covjekom u prostoriju.
"Lezi ovdje"
Legla sam i pocela drhtati, nisam znala sta ce biti sljedece. Dok sam letala on je pogledavao u mene i onda u knjigu.
"Nece boljeti vjeruj mi"
"Ok..." i dalje sam bila uplasena.
Stavio je dlan na moje celo i zatvorila sam oci.... U jednom trenutku nisam nista mogla cuti osim malih dalekih glasova u svojoj glavi,i odjednom vidla sam maglu i crnilo kako krece prema meni,nesto me napalo,pocela sam vristati i udarati sakama u krevet na kojem sam lezala,moje vristanje je zvucalo ko da me nezko kolje osjetila sam cak i par suza na svojim obrazima i naglo se podigla hvatajuci zrak.

 U jednom trenutku nisam nista mogla cuti osim malih dalekih glasova u svojoj glavi,i odjednom vidla sam maglu i crnilo kako krece prema meni,nesto me napalo,pocela sam vristati i udarati sakama u krevet na kojem sam lezala,moje vristanje je zvuca...

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

"Kao sto sam i mislio..."
"Sto? Recite mi"
"Lucy...."
"Recite mii!!!"
"Ti nisi kao drugi...drukcija si"
"Kako to mislite?"
"U tebi vlada demon...."



DrukcijaWhere stories live. Discover now