Drukcija

8.

Krenuli smo prema izlazu i odjednom se samo cula eksplozija i dernjava kao u hororu. Ucenici su trcali niz hodnike a profesori su se derali da se smire i nadu skloniste.stajala sam i gledala nisam se mogla pomaknuti isti film bi mi se vrtio po glavi svaki put kada bi nastao neki kaos.

Lukas me povukao u zadnji trenutak. Da nije bilo njega sada bi bila spojena sa podom ili zaljepljena za neki zid.

Potrcali smo prema zaklonu...
"I sta sad?" upitao je Doms
"Jedino sta mozemo je to da se dogovorimo za plan jer ako ovako nastavimo za nekih pola sata ove skole vise nece biti a ni nas skupa s njom"
Nakon sta smo se dogovorili podjelili smo se u parovee da nademo najsigurniji izlaz za ostale. Ja sam bila u paru s Lukasom stvarno ne znam zasto ali dobro.
"Jesi ok?"upitao me gledajuci ravno ispred sebe
"Zasto mislis da nisam?"
"Zato jer znam da nisi"odgovorio je i dalje gledajuci ispred sebe. Izignorirala sam ga i nastavila hodati ali me povukao za ruku i uvukao u malu prostoriju.
"Sta to radis?"

upitala sam ga i uputila mu zbunjebi pogled a on zacepio moja usta svojim dlanom i prislonio kaziprst na njegova u znaku da sutim.  Nije se cula ni muha,zadrzala sam dah i jedino sta sam mogla cuti je bio zvuk kako nam srca otkucavaju ali sam i osjetila njegove otkucaje jer je bio doslovno zaljepljen za mene. Osjetila sam kako mi obrazi poprimaju crveno zarku boju i kako mi otkucaji ubrzavaju, jeli to bilo od adrebalina ili zbog toga sta smo Lukas i ja bili priljepljeni jedno za drugo. Podigao je pogled tako da su se nasi nosevi skoro dodirivali falilo je samo pola centimetra da se ne dodiruju a ja sam bila sigurna da moze vidjeti moju zarko crvenu boju koja mi je sada prekrivala cijelo lice.

Proslo je vec 5 minuta te neugodnosti i konacno smo se mogli odljepiti jedan od drugog.
"Nismo sami u skoli"rekao mi je dok je trazio neki izlaz.
"D-da" odgovorila sam gledajuci u pod. Nisam se mogla skulirati a to je i Lukas primjetio i njega je dovelo u neugodnost pa se zacrvenio.

Nakon svega vratili smo se na dogovoreno mjesto. Doms i Mia su nasli izlaz pa smo uputili osrale ucenike prema izlazu.
"Ravnatelju Smith kako mozemo pomoci?" upitao je Mike
"Ne ne ne mogu vas dovesti u tu situaciju vi ste i dalhe moji ucenici ja i profesori cemo se pobrinutu za sve"
"Ravnatelju?"
"Reci Lucy"
"Mi smo dovoljno odgovorni da pomognemo ,svasta su nas naucili ovdje vjerujte nam"
" u redu ali molim vas pazite" odgovorio je ali jako zabrinuto.
Prosli smo cijelu skolu i ubili dosta demona i cudovista ali imala sam osjecaj da to nije sve.

Malo nakon toga ugledala sam istog covjeka sa crnom kapuljacom kao onog dana kada me pratio. Potrcala sam za njim prema krovu skole a zamnom su potrcali Mike,Clara i Taylor.

Trceci po stepenicama prema krovu sam se skoro  spotaknula i pala ali sam zadrzala ravnotezu. Kada sam se nasla pred vratima nisu se dala otvoriti pa sam svom snagom nogom razvalila vrata, stala sam i ubrzano disala trazeci covjeka sa crnom kapuljacom i nasla ga kako stoji nasred krova skole.
"Hey ti!"okrenuo se ali mu i dalje nisam mogla vidjeti lice.
"Da ti! Pokazi se tko si odmah!"
Kada je skinuo kapuljacu ostala sam gledati u nevjerici isto kao i ostali
"Sta!?"