And then it all startet to fall apart. Again.

199 19 3
                                    

-11. dio-

Toliko sam brzo trčala, da sam mislila da ću umrijet ako stanem. Čuvari su mi bili za petama, no uspjela sam im nekako pobjeć.

Skrenula sam u neku ulicu i uvalila se u kontejner. Fuck, kako smrdi.

"Gdje je mogla otić?"

"Pametna je ta."

'Normalno da sam pametna'-pomislila sam. Čula sam korake, i najednom tišina. Otišli, hvala Bogu.

Otvorila sam kontejner i izašla. Brzo sam potrčala kući i bacila se pod tuš.

Tako mi je godilo otuširati se, poslije svega što se desilo danas. Koji dan, jebote.

Izašla sam iz tuša, obrisala se, i obukla pidžamu. Nije mi se dalo više ništa radit, pa sam zaspala.

-JUSTIN P.O.V.-

Fuck, sve sam upropastio. Sad više neću imati ni prilike da je ikad više vidim..

Sjedio sam u svlačionici, smišljajući način kako doći do Megan, no rješenje je došlo samo od sebe.

Pogledao sam prema kauču, stajao je neki mobitel, a nije bio moj. Uzeo sam ga i shvatio.. Meganin mobitel. TO!

Malo sam pročešljao kroz poruke i našao jednu gdje nekoj prijateljici šalje poruku sa njenom adresom. Ali zašto je ova oslovljava sa Liz?!

Ne bitno, sutra idem do nje.

-LIZ P.O.V.-

Probudio mi zvuk zvona. Tko je sad, mamu mu?!

Ustala sam se jedva nekako iz kreveta i krenula prema vratima. Lukas.. Nabrzaka sam popravila kosu i otvorila vrata.

"Jesam te probudio?"

"Jesi.."

"Joj izvini.."

"Ma nema veze. Nego, kud ranije bro?"

"Šta ranije, pola 1."

"Pa ja, rano!"

"Joj Liz.. Hoćemo na kavu?"

"Ne mogu odmah. Moram nać mobitel. Aj oko pola 4?"

"Može, budi kod Starbucks-a."

"Oks."

Zagrlio me i otišao. Otišla sam obavit higijenu, i obuć se, pa onda doručak. Pokušala sam naći mobitel no nije uspijevalo. Dovraga, gdje bi mogao biti?!

"Uvijek ja nađem način kako izgubit mobitel." promrljala sam dok sam puzala po podu tražeći ispod kreveta.

Nakon 15 minuta odustala sam od potrage i otišla do prodavnice. Ponestalo mi slatkiša, hehe.

Usput sam kupila i pića, i neke knjige za čitanje.

-JUSTIN P.O.V.-

Pola 2.. Da krenem? Ili ipak ne? Ma idem.

Ustao sam se s kauča i krenuo van.

"Gdje ćeš?" prekinuo me Scooter.

"Idem se malo prošetat."

"Nemoj dugo, moramo se pripremat za večeras."

"Okej."

Sjeo sam u taxi i rekao taxisti adresu. U roku od 15 minuta stigli smo. Popeo sam se laganim korakom na 3. kat i pokucao na vrata. Nitko nije otvarao. Gdje bi sad mogla biti?

Sačekao sam malo, a onda sam čuo korake u ulazu.

-LIZ P.O.V.-

Misleći kupiti samo jednu vrećicu stvari, ispostavilo se sa 3 vrećice. Bravo ja.

Krenula sam prema stanu kad... Bieber!

Mi se čini ili? Omg. Išla sam polako prema stanu kao da idem prema smrti.

"Što radiš ovdje?"

TroubleTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon