IV. Part
- Zoey, ručak je gotov. - dobacila mi je mama, koja je sjedila pored mene na krevetu. Onako, tek probuđena iz dobrog sna upitala sam ju. - Koliko je sati? Jesam li dugo spavala? - rukom mi je maknula kosu sa lica i odgovorila. - Da. Tri dana si uspijela spavati. Svaka čast! - izgledala je vrlo ozbiljno. - TRI DANA?! Nemoguće.. - Okej. Ovo je zastrašujuće. Zar sam toliko bila umorna? - Haha, ma šalim se - odmah se nasmijala te sam znala da je šala. Mislim, hvala Bogu! Tko zna što sam sve mogla propustiti u ova tri dana, pihh! - ajde, ohladit će se! - namignnula mi je i krenula do kuhinje.
Nakon ručka odlućila sam malo prošetati gradom sa Gizmom. U blizini moje zgrade nalazi se malena slastićarnica u smislu Caffea. Obožavam tamo ići sa Gizmom jer je lokacija predivna i nekako smirujuća, a i životinje su također dozvoljene. Sjela sam na ogromnu terasu sa udobnim vrtnim foteljama te se Gizmo odmah udobno zavalio tik pored mene. Narućila sam svoj omiljeni cappuccino od čokolade kojega, by the way, rade najbolje na svijetu i polako ispijajući njega razmišljala. Razmišljala sam zapravo o svemu. Školi, svojoj budućnosti. Životu općenito i naravno o Tyleru. Pitala sam se hoću li ga uopće više ikada vidjeti? Do sada nikada nisam imala dečka. Mislim, da imala sam one brije po par mjeseci koje bi mi ubrzo dosadile ali nikada se još nisam zaljubila. Možda je to čudno za jednu sedamnaestogodišnjakinju ali iskreno, ni ne žuri mi se. Imam cijeli život pred sobom!
Polako je poćeo padati mrak te smo se Gizmo i ja uputili prema stanu. Kada sam ušla mama je spavala na trosjedu. Predpostavljam da je zaspala dok je gledala Tv jer je bio upaljen. Pokrila sam je dekom i otišla u sobu. Sjela sam na krevet, uzela laptop te pustila cover od Ane Brun na pjesmu Halo. Danas se baš osjećam nekako depresivno. Čudno. Inaće sam osoba koja uvijek širi pozitivnu energiju i koja se rijetko kada rastuži.
Sa ormarića mi je zavibrirao mobitel. Vjerojatno Ashley, pomislila sam. No nije bila ona. Dobila sam poruku od nekog nepoznatog broja koja je glasila ovako:
'' Hej ljepotice! Samo sam se htio uvijeriti jesi li dobro? :) ''
Nisam imala pojma tko bi to mogao biti. Odgovorila sam:
'' Dobro sam, hvala na pitanju. A mogu li znati koga to zanima? ''
Zatim je sljedio odgovor od kojega mi je srce poskočilo.
'' Oh oprosti što se nisam prestavio. Tyler je. ''
YOU ARE READING
CANCER GIRL - Croatian/Bosnian/Serbian (love story)
Teen FictionPrića o djevojci Zoey koja je, nažalost, obolila od raka nadbubrežne žljezde. Cijeli svijet joj se srušio, ali ubrzo u njezin život ulazi dečko kojega je upoznala sasvim slućajno.. Dečko koji će ju promjeniti, kojega će jako zavoljeti i koji će joj...
