"Logan Terrington. I nakon pet godina, samo stvaraš probleme.", James je rekao, pogledavši u muškarca ispred sebe."Želim li da znam tvoju tajnu?"
"Mora da je užasno biti ti. Bez uvrede.", Logan je gledao pravo u njegove oči, potpuno smiren."Ko će znati šta se dešava u vašim malim, običnim mozgovima?"
"Riješio si problem kvantne fizike, a prije toga si lomio srca djevojkama. Kako si od ženskaroša došao do ovog? Potpunog psihopate.", James se nasmijao i dobacio mu papire."Da ne govorimo da se nalaziš u pritvoru."
"Barem malo tišine.", Logan je uzeo papire i cijeli njegov svijet je stao."Ovo je..."
"Elle Greenway. Djevojka koja je umrla.", James je potvrdio."Slike koje smo pronašli u tvom nevjerojatno malom stanu. Šta radiš tamo, kad tvoji imaju najbolje i najskuplje vile širom svijeta?"
"Ja...Mislio sam da je živa.", Logan je ustao, i samim tim ignorisao narednika Jamesa. Koračao je prostorijom, gledajući u njene fotografije."Na trenutak sam pomislio da je živa, i da mi zato ovo pokazuješ."
"Mrtvi se ne vraćaju među žive, Logane. Znaš to, ne živimo u fantaziji, niti u filmu.", James je ustao."Tvoji su platili kauciju. Možeš izaći."
"Među taj bijedni svijet, gdje čak i njihovo razmišljanje zatupljuje cijelu ulicu?", Logan se trznuo i pogledao ga."Ne. Ovdje je lijepo. Ovdje je dom."
"Ovo je zatvor, pobogu, Logane!", James je povikao."Tvoj otac je poslao ljude po tebe. Odvest će te tamo gdje želiš, ali ne možeš živjeti u zatvoru! Ljudi pričaju, Logane."
"Neka pričaju! To je sve što mogu!", Logan je uzvratio jednako glasno, i izjurio iz prostorije.
Iako bi se nekad novinari okupili gdje god da se Logan Terrington nalazi, ovaj put to nije bio slučaj. Nisu čak ni razmišljali više o njemu. Nakon pet godina povučenosti, i samoće, Logan Terrington je ostao sam. Sjeo je u vozilo, i rekao adresu.
"To je..", vozač je zamucao.
"Vozi me tamo, inače će ti ovo biti zadnji dan u životu.", Logan je zaprijetio i vozilo je krenulo.
Živio je on u mirnoj ulici, ako se može nazvati tako. U trospratnoj zgradi, iznad paba, sa kućepaziteljicom, koja je zapravo vlasnica. Samo njih dvoje u toliko velikoj zgradi. Svaki sprat je zaseban stan. Starica Milena živi na prvom spratu, dok ga neki nazivaju prizemljem. Logan živi na vrhu, dok je srednji, drugi sprat, potpuno prazan. Nekad je živio pijanica, ali je mrtav, i od tad nikog nema. Logan je zaboravio na svoj stari život, i okružio se onim što nekad nije volio. Radom. Poznata ličnost mu je postala uzor, i što je više vrijeme prolazilo, shvatao je zašto je Šerlok Holms bio usamljen. Ljudi ga nisu razumjeli, baš kao ni Logana.
"Donijela sam ti čaj.", Milena je rekla i spustila šalicu."Kako je bilo u zatvoru? Došao si sebi?...Logan Terrington! Da li ja vidim cigarete ovdje?"
"Samo za smirenje, samo za posmatranje.", Logan je odgovorio gledajući kroz prozor."Ovaj narod je užasan."
"Govoriš o mom narodu.", Milena se nasmijala.
"Znam.", Logan je klimnuo i pogledao ju."Lud sam, zar ne? Njena smrt me konačno uništila."
"Kad je Hektor umro, mislila sam da je kraj svijeta. Ali, nakon što prihvatiš, sve dođe na svoje mjesto.", Milena je odgovorila. Njen glas je bio blag, i smiren, što je Loganu zapravo trebalo. Odjednom, začulo se zvono na glavnom ulazu."To mora da je novi podstanar."
"Ubit ćeš me jednog dana!", Logan je povikao dok je ona silazila niz stepenice.
Ali, dok je bio okružen nebitnim stvarima, i mislima o svijetu i tome kako je ljudski život beznačajan, nešto je došlo do njegovog uma. Glas. Zjenice su se smanjile, korak se pružio, i za nekoliko sekundi se našao na drugom spratu, gdje su vrata stana već bila otvorena.
"Ovo je drugi podstanar, malo lud, ali navići ćeš se...Logane, ovo je Elleanor Greewnway.", Milena je pogledala u Logana, koji je zadržao pogled na plavuši, čija kosa je dosezala do ramena, a blijedo lice odavalo osjećaj sigurnosti.
"E...Elle?", zamucao je.
"Poznajemo li se?", djevojka je tiho izustila, sa blagim osmijehom.
Zakoračio je unazad. To je bila ona. Djevojka zbog koje je pet godina bio u propasti. Živa je. Ispred njega je. I nije ga prepoznala. Da, skratio je kosu, izmršao, ali još uvijek je to on. Trebala bi se sjećati. Zaboravila ga je. Dodirnuo je vrata, i polako se vratio u svoj stan. Sjeo je u udobnu fotelju i uzdahnuo.
Elle je živa.
I, evo ga. Dragulj II. Isprva nisam bila sigurna za tu ideju, ali kako ne pišem ništa ovih dana, odlučila sam da se tome posvetim, najviše jer ste pokazali najviše interesovanja u ovu priču. Nadam se da vam početak odgovara, i ubrzo, kad budem imala vremena tačnije, objavit ću nastavak, koji će biti duži od ovog. Sve će biti objašnjeno u nastavcima, sa novim, ali i starim likovima.
Očekujem reakcije na početak, stoga se ne stidite i recite šta mislite.
All the love,
CB.💗
