Počelo je hladnog zimskog jutra,
Bio je usamljeni pjesnik.
Mrtvi pjesnik.
Pjesnik duše moje,
Moje mrtve duše.
Htjeli smo se smijati,
Htjeli smo svijet,
Ali jednog jutra,
Jednog hladnog zimskog jutra,
Smijali smo se previše.
Zajedno smo umrli,
Zajedno smrt.
Od tog trena,
Previše tišine.
Sljedećeg dana sam umislio smrt,
Moje usne vrisnule u vatri,
Ali ga i dalje pamtim.
Jednog hladnog zimskog jutra,
Sjetim se mrtvog pjesnika,
I mrtvog sebe.
