Moj Polubrat JB

Bijeg

Po mirisu sam osjetila da je tačno iza mene. Čak i prije toga tijelom sam osjetila da je tu.

Prozori su u crkvi bili otvoreni i dašak vjetra donio je do mene miris kolonjske vode i cigareta. Bilo je to, začudo, utješno. Jedini drugi miris koji se osjećao dopirao je od
upaljenih svijeća oko oltara i od ljiljana koji su ovamo prebačeni iz pogrebnog zavoda.

Moja majka i ja smo sjedile u prvom redu. Okrenula sam se i ugledala Justina kako sk
Jedi pored Grega i Klare, Stigli su svega nekoliko minuta poslije nas. U pristaloj crnoj košulji, zakopčanoj ali bez kravate, gledao je u pod. Ili nije vidio da ga posmatram onih nekoliko sekundi ili se pravio da ne primjećuje.

Prisustvovalo je upola manje ljudi nego na bdenju. Bilo je tiho čuli su se samo udaljeni zvuci saobraćaja i odjek koraka ljudi koji
su prilazili svojim mestima. Orguljaš je svirao Na krilima orla i muzika je navela moju majku da zaplače još više.
Sveštenik je izgovorio posmrtno slovo, koje je bilo uopšteno i hladno.

Kad je za Jeremya rekao da je bio voljeni otac, osjetila sam da mi se zategnuo svaki mišić u tijelu. Po pravilu, da su Jeremy i
Justin imali normalan odnos, njegov sin bi držao govor. Nisam mogla zamisliti šta bi Justin zapravo rekao da je imao priliku da
govori. Ovako je ćutao sve vrijeme obreda. Nije plakao. Nije podizao pogled. Samo je bio...tu, što je, pretpostavljam, bolje nego
da se nije pojavio uopšte. To sam mu morala priznati.

Obred se završio brzo i sveštenik je na kraju kazao gdje se nalazi groblje i u ime porodice pozvao sve prisutne da poslije sahrane dođu u lokalni restoran na ručak.

Gledala sam kako Justin, Greg i još nekoliko muškaraca, Jeremyevih prijatelja, iznose kovčeg iz crkve. Justin i dalje nije pokazivao nikakva osjećanja.

Moja majka je odlučila da se ne vozi limuzinom, pa smo se vozile mojim iznajmljenim automobilom i slijedile pogrebno vozilo. Greg, Klara i Justin bili su u kolima iza nas.

Kad smo stigli na groblje, okupili smo se oko ogromne rake iskopane u zemlji tačno ispred spomenika na kojem je bilo uklesano Bieber. Zapitala sam se hoće li moja majka biti sahranjena na ovoj parceli ili pored mog oca.

Justin je izašao iz kola i prišao mjestu gdje sam stajala, pa pogledao u raku. Samo je zurio u nju baš kao i ja. Kad se okrenuo
ka meni, u očima mu se vidjela panika.
Čudno je kako hitro ostavite po strani ponos kad istinski osjetite da je nekom do koga vam je stalo potrebna pomoć.

Uhvatila sam ga za ruku. Nije se opirao.
"Ne mogu ovo da uradim", rekao je.

"Šta?"

"Šta ako me zamole da pomognem da se kovčeg spusti u zemlju? Ne mogu to da uradim."

"U redu je, Justin. Ne moraš da radiš ništa što ne želiš. A mislim da takvo nešto i ne očekuju od tebe."

Samo je klimao glavom, treptao i nije govorio ništa. Zabrinuto je gutao knedle.
A onda mi je pustio ruku, okrenuo se i prolazio između ljudi koji su pristizali. Nastavio je da ide sve dalje i dalje od grobnog mjesta.

I ne razmislivši, onako u štiklama, potrčala sam da ga sustignem.
"Justin... čekaj!"

Kad se zaustavio, disao je teže nego ja koja sam trčala. Nisam bila u pravu kad sam mislila da će se slomiti prethodne večeri u
pogrebnom zavodu. Bila sam sigurna da je ovo bio trenutak kad je zapravo gubio kontrolu.

"Postoji nešto u vezi s ovim dijelom zbog čega je sve to za mene konačno. Ne mogu da gledam kako ga polažu u zemlju, a kamoli
da sam u tome učestvujem."

"U redu je. Ne moraš."

"Mislim da čak ne bih želio da budem ovde, Diana. Bilo kako bilo, ne mogu tome da prisustvujem."