Moj Polubrat JB

Otac

Jedna jednostavna rečenica, i propao je i onaj mali napredak koji sam uspela da napravim ovog vikenda u pokušaju da ga zaboravim. Ruka mi je drhtala dok sam smišljala odgovor. Željeo je da pročitam autobiografiju koju je pisao. Zašto sada?

Od svega što je mogao reći, ovo je posljednje što sam očekivala. Pomisao da saznam sve što sam uvijek željela da znam bila je ujedno i uzbudljiva i zastrašujuća uglavnom zastrašujuća, lako sam bila sigurna da će me neki dijelovi potresti, već sam znala kako
će glasiti moj odgovor. Kako sam mogla reći ne?

Voljela bih da je pročitam.

Justin: Znam da je ovo neočekivano, naročito poslije našeg rastanka.

Diana: Ovo svakako nisam očekivala.

Justin: Nemam povjerenja ni u kog drugog. Moraš ti da je pročitaš.

Diana: Kako ćeš mi je poslati?

Justin: Mogu da ti je pošaljem mejlom večeras.

Diana: Okej.

Justin: Nije završena, a prilično je duga.

Diana: Malo kasnije ću provjeriti jesam li primila mejl.

Justin: Hvala ti.

Diana: Nema na čemu.

S balkona sam kroz prozor ušla u svoju spavaću sobu. Otvorila sam laptop, prebrzo otkucala lozinku za mejl, pa sam je morala
kucati nekoliko puta prije no što sam je unjela ispravno.

Ugledala sam novi mejl od Justina. Naslov je jednostavno glasio Moja knjiga. Nije bilo nikakve dodatne poruke već samo dokument s tekstom. Smjesta sam ga sačuvala u drugom formatu kako bih mogla da ga čitam na elektronskom čitaču.

Znala sam da će me ova priča uništiti.
Biće tu otkrića koja će objasniti zašto su se Jeremy i Justin onako ponašali jedan prema drugom. Ono što nisam očekivala jeste da me sasvim razori već prva rečenica.

Prolog: Iver ne pada daleko

Ja sam kopile svoga brata. Jeste li već zbunjeni? Zamislite kako sam se ja osjećao kad sam to saznao. No to otkriće me je odredilo još od vremena kad mi je bilo četrnaest godina. Moje nesrećno djetinjstvo imalo bi mnogo više smisla da sam ovu pojedinost saznao ranije. Tajna nije trebalo da bude uopšte otkrivena. Trebalo je da vjerujem da mi je otac čovijek koji me je ponižavao još od dana kad sam počeo da
razumijem riječi.

Kad je moju majku napustio zbog druge žene, mama je na kraju doživnela nervnislom i jedne noći ispričala istinu o tome kako sam došao na svijet.

Džordž Bieber, američki biznismen spazio je lijepu tinejdžerku kako prodaje svoja umjetnička djela na ulici. Zvala se Patricija. Džordž je oduvijek volio umjetnost i lijepe žene, pa je smjesta bio kao omađijan. Zahvaljujući egzotičnoj ljepoti i velikom talentu, razlikovala se od svih žena koje je dotad sreo. No bila je mlada, a on je uskoro odlazio. To ga nije spriječilo da traži ono što je želio.

Džordž bio jedan od šefova u američkoj kompaniji koja se bavila kafom. Zadatak mu je bio da nadgleda kupovinu te iste.
Jedino što je Džordž nadgledao bila je Patricija. Svakog jutra je posjećivao njenu tezgu i kupovao svakog dana po jednu sliku dok ih na kraju nije kupio sve.

Njene slike bile su glavni izvor prihoda za njenu veliku, siromašnu porodicu.
Džordž je postao opsjednut, više djevojkom negoli njenom umjetnošću. Prvobitno je trebalo da na putu ostane tri nedelje, ali je boravak produžio na šest.