- My rapist - Harry Styles Fanfiction -

3rd Chapter

Bio je to veliki buket crnih ruža. Crnih kao najcrnja duša. Baš onakav kakav sam dobila prije šest godina noć prije nego li sam bila silovana.

Moje srce je snažno lupalo. Tišina u stanu omogućila mi je da čujem svaki otkucaj. Strah se ponovno uvukao u mene i veći je nego ikada. Na samu pomisao na razlog zbog kojeg su ove ruže dospjele u moje ruke šalje mi trnce kroz cijelo tijelo.

-Melanie?- dozvala me Jenn. -Tko je to bio?- upitala me dok je hodala prema meni. Pogledala me zabrinutim pogledom nakon što je shvatila u kakvom sam stanju. -O bože, Melanie, jesi li dobro?- poletjela je prema meni i zagrlila me. Nisam ni shvatila da sam u stanju šoka bacila ruže iz ruku, a one su se rasule po hodniku. Bile su zavezane tankom vrpcom koja se u trenu opustila i razbacala ruže.

Riječi nisu izlazile iz mojih usta. Suze su klizile niz moje obraze i osjećala sam kao da sam se vratila šest godina unazad. Zašto ja? Zapitala sam se. Zašto baš ja? Shvaćam da nisam jedina djevojka kojoj se ovo događa. Nažalost nisam. Svaki dan u svijetu barem jedna ženska osoba doživljava ovakav način napada koji joj uništi cijeli život bez obzira koliko se ona oporavila. Sjećanje će ju pratiti cijeli život kao i bol koju osjetim svaki put kad mi prođe slika te noći.

-Melanie, reci nešto molim te.- vidno zabrinuta Jenn progovori nakon sigurno deset minuta šutnje i moga neprestanog plakanja. Za to vrijeme me pažljivo odvela do kauča i naslonila me na sebe dajući mi najveći zagrljaj ikada pun podrške i ljubavi. Zahvalna sam joj na tome.

-Kakve su ono ruže na podu?- kaže skoro šaputajući mi na uho. Istog trena se odvojim od nje, obrišem suze i pogledam ju u oči. Spremna joj ispričati sve što sam trebala još i prije jer Jenn zaslužuje znati.

>šest godina prije<

-Ne, nema šanse da ideš u tome.- negodovala je Lily odmjeravajući me. Imala sam obične traperice i crnu ACDC majicu bez rukava. Obula sam crne štikle i bila sam spremna.

-A daj, Lily, znaš da ne volim nositi haljine i ostale droljaste stvari.- iznervirano sam joj odgovorila. Nikada se nisam pronalazila u takvim stvarima koje nose moje vršnjakinje. Kratke uske haljine nisu bile moj tip i bolje sam se osjećala u hlačama i majici koliko god, po Lilynom mišljenju, takva odjeća nije bila za izlazak u klub.

-Samo probaj ovu!- molila me držeći usku crnu haljinu u rukama. -Samo večeras? Pa rođendan mi je.- napućila je usnicu, a ja sam samo zakolutala očima skidajući odjeću koju sam imala na sebi.

-Samo večeras.- potvrdila sam dok se njoj osmijeh razvukao od uha do uha. Ipak sam morala prihvatiti jer nisam željela da mojoj prijateljici bilo koja sitnica zasmeta na njen poseban dan. Neka uživa u ovoj večeri koliko god može. Zaslužila je. Ona je obukla crvenu haljinu koja je bila uska samo na gornjem dijelu, a donji dio od struka pa niže je lagano padao uz njene bokove i završavala je malo iznad koljena. Bila je predivna sa kovrčavom kosom i šminkom za koju smatram da je nepotrebna, no svejedno je bila lijepa.

-Ajme! Tako si zgodna!- uskliknula je nakon što sam obukla haljinu i povukla me za ruku. Pozdravila je mamu i izašle smo iz kuće.

U klub smo stigle za dvadeset minuta. Bio je to naizgled malen klub iz kojeg je treštala muzika. Kroz zatamljena stakla nismo mogle ništa vidjeti izvana, no čim smo zakoračile u klub shvatila sam da se ne radi o malenom klubu. Bio je prostran i svu tu prostranost ispunila je velika masa ljudi. Zaštitari su nam stavili narukvice što nam je omogućilo ulazak ako bi se morale ponovno vratiti u klub iz nekih razloga. Na desnoj strani od ulaza nalazio se DJ koji je kroz glazbu kontrolirao pokrete ljudi. Bili su skoro jedni na drugima, no to ih nije sputavalo u zabavi. Zrak je bio zagušljiv kako sam i očekivala, no odlučila sam svoje negativno mišljenje o klubovima zadržati za sebe i bar se pokušati zabaviti zbog Lily.