- My rapist - Harry Styles Fanfiction -

2nd Chapter

-Da, mama, da.- odgovaram majci iste riječi već pet puta dok ona nastavlja sa morem svojih pitanja.

-Doći ću čim budem mogla.- obećam joj iako ni sama nisam sigurna u to što sam rekla. S jedne strane bih ju voljela vidjeti nakon dva mjeseca, a s druge strane se nisam spremna suočiti s okolinom gdje ona živi kao ni njenim pitanjima. Kojima me sada obasipava. Mislim da se u ove 23 godine moga života nije toliko brinula o meni kao u zadnjih 6. Odmaknem mobitel od uha shvaćajući da neće uskoro završiti sa svojim prodikama, no uskoro ga bivam primorana vratiti na uho jer je utihnula.

-Hoćeš li?- upitala me, a ja nisam znala što.

-Hoću.- jednostavno sam odgovorila iako nisam imala pojma o čemu se radi. Samo sam što prije željela prekinuti poziv i uživati u svojoj slobodnoj srijedi. Nazvala sam šefa danas ujutro i zamolila ga za slobodan dan jer se nisam osjećala najbolje uz uvjet da projekt što se tiče Harrisonovih riješim od kuće. Saznala sam da se radi o maloj obitelji od 3 člana koji su daljnji rođaci mog šefa.

-Hvala ti puno. Vidimo se onda tada.- čula sam sreću u njenom glasu. Mislim da sam upravo pristala doći kod nje.

-Oprosti, kad točno?- upitam praveći se kao da samo provjeravam vrijeme.

-Ti mene uopće ne slušaš!- povisila je ton iznervirano te duboko udahnula i izdahnula. Uvijek je to radila kada bi ju naživcirala. Ili bilo što drugo. Jednom smo sjedile vani i bila je ljetna večer. Napali su nas komarci koje smo pokušavale otjerati rukama. Toliko se naživcirala da je morala uzeti zraka i primiriti se, no u tom trenutku joj je komarac završio u ustima da je počela histerično kašljati. Prepala sam se jer nisam znala što ju je snašlo i nakon što sam ju lupala po leđima prestala je kašljati i ispljunula komarca u ruku. Nikad se nisam toliko smijala kao tu večer.

-Oprosti, mama, ali jako sam umorna i nije mi dobro.- ispričam joj se i ponovim da mi nije dobro što bi trebala uzeti u obzir i imati razumijevanja.

-Dobro. Oprosti ti meni.- kaže mi i nakon toga mi ponovi kako bih trebala doći ovu nedjelju kod nje da provedemo malo vremena zajedno i odemo na jezero. Voljela sam to mjesto. Pogotovo sada u jesen kada je lišće opalo i sve je puno smeđeg, žutog i crvenog lišća. Obožavam kombinaciju tih boja u prirodi. Pristanem doći i poklonim.

Jennifer je na poslu pa i nemam s kime ići u šetnju pa odlučim sama. Ovdje gdje živim nema baš nekih mjesta gdje bi se moglo prošetati i uživati u prirodi pa pozovem taksi kako bi me odveo do jednog parka kojim se često šetam. Odem u kupaonicu i malo počešljam kosu, umijem se i obučem haljinu na bretele dugačku do poda jer je danas začudo vrlo toplo vani. Uzmem torbicu u koju stavim samo mobitel i novčanik odlučim li otići nešto prigristi. Obujem starke i izađem vani. Taksi me već čeka pa odmah uđem i kažem mu gdje da me odveze.

Park se nalazi vrlo blizu zgrade u kojoj radim. Na svakih deset metara nalazi se obična drvena klupica s košem za smeće odmah pokraj. Kao i u svakom parku. U središtu parka je velika fontana koja me jedina oduševljava u ovom parku i volim samo sjediti na klupici i gledati u nju. Park je stvarno velik pa mi treba desetak minuta da stignem do fontane. Inače mi treba desetak, no sada sam usporila i uživala u pogledu, fotografirala pa sam došla kojih petnaest minuta kasnije. Namjerno slikam selfie i pošaljem Jenn koja se sada muči radeći svoj posao i uz sliku joj pošaljem emoji koji plazi jezik.

*Tebi je kao loše, ha?*

Odmah mi odgovori.

*Ti si kao na poslu i radiš?* 

Uzvratim joj istom mjerom

*Pauza je, dušo. ;) I btw. jedan zgodan lik je došao pitati za tebe ;) Nešto mi nisi rekla?*