Ako pomerim ruku, vrištaćeš?

732 56 3
                                    

EVO GA NAPOKON NOVI PART, IZVINJAVAM SE ŠTO STE DUGO ČEKALI, IMALA SAM NEKIH LIČNIH PROBLEMA, ALI OBEĆAVAM DA ĆU OD SADA ČEŠĆE POSTAVLJATI...IZVINJAVAM SE AKO IMA GRAMATIČKIH GREŠAKA. ŽURILA SAM DOK SAM PISALA. 

Toni i ja smo napokon stigli do učionice. Kada smo ušl, svi su pogledali ka nama. Čak se i profesor okrenuo. Pa ne igra bela mečka pobogu.

''Zašto vas dvoje kasnite na moj čas?'' Profesor nas je pitao iznerviran pometnjom kojom smo napravili u učionici. 

Pre nego što sam uspela išta da kažem Toni me je prestiogao.

''London je nova ovde, pa joj je bila potrebna pomoć da pronađe učionicu i ja sam joj pomogao ali smo morali da se zaustavimo kod njenog ormarica, što obljašnjava zašto kasnimo.'' Rekao je u jednom dahu. Nije čak ni udahnuo. Čoveče koliki je njegov kapacitet pluća? Ja bih odavno već počela da menjam boje. 

Zakoračila sam pored Tonija i progovorila.

''Zdravo, ja sam London. Izvinjavam se što Toni kasni na čas zbog mene. Samo mi je pomagao da se snađem.'' Rekla sam profesoru koji je za divno čudo imao razumevanja.

''Oh, pa London zdravo onda. Divno od tebe što si nam se pridružila. Ja sam gospodin Smit. Sedi gde god ti se sviđa.'' Profesor je rekao meni a očigledno i Toniju.

Matematika mi je trenutno omiljeni predmet. Pored likovnog. Matematika mi je uvek bila laka i uvek sam je znala. (Šta si ti? Vanzemaljac? Ili si ipak u nekoj sekti?) Profesor nam je dao nekoliko zadataka da uradimo pre nego što se čas završi. Izvadila sam svesku i olovku i počela da radim. 

Toni i ja smo prvi završili, pa nam je profesor dao dozvolu da pričamo ali tiho. Koja je fora? Smemo da pričamo ali da šapućemo? Nije fer.

Čas se završio i polako smo izlazili iz učionice. 

''Baš sam se iznenadio kad si mu odgovorila, i inače hvala ti.'' Rekao mi je Toni.

''Nema na čemu. Ali bilo je malo zanimljivo, znaš, izblamirati ga ispred njegovih prijatelja.'' odgovorila sam mu uzimajući neke stvari.

''Da, predpostavljam da me je šokiralo to što si mu se suprodstavila. Niko mu se nikada pre nije suprodstavio.'' ˙(E SAD NE ZNAM DAL SE PIŠE SUPRODSTAVIO ILI SUPROTSTAVILA AL ZAJEBI)

''Ozbiljno?'' Pitala sam ga.

''Najozbiljnije. Većina pokušava da ga izbegava. Čak i profesori. On čak i ne ide na časove. Jedini čas na koji možda ide je mužičko.''

''Muzičko?''

''Da, ljudi govore da zna da peva, ali ja ga nisam nikada čuo.''

On zna da peva'? Huh baš me zanima. Samo se nadam da stvarno zna da peva, mislim da ne ispade posle da peva ko svinja kad je kolju.

''Oh kul.'' Je jedino što sam uspela da izgovorim.

''Hej, um, zašto ti se izvinuo? Niko ga nikad nije video da se on izvinuo nekom? Možda on ustvari i ima srce!'' pitao me je

''Stvarno ne znam. Verovatno je video da sam se uplašila? Ali svakako nije morao da laže drugove o tome.''

''Lagao je?'' Toni me je pitao.

''Da, kad smo se vraćali čula sam ga kako se dere da se nije ''jebeno izvinuo'' 

''Možda nije hteo da znaju da si mu ti slaba tačka?''

''Slaba tačka?''

''Da, mislim možda mu se sviđaš, kome ne bi kad si prelepa?''

''Predpostavljam haha i hvala ti Toni, baš si sladak.'' Rekla sam mu i zagrlila ga u znak zahvalnosti. 

Kada lose upozna dobroTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang