Njegov Anđeo

1." Ma nisam,čini ti se."

Dobila sam sobu sa definitivno najljepšim pogledom. Sa visoke terase se mogao vidjeti cijeli grad, sa jedne strane i maleno jezero okruženo šumom, sa druge strane. Trebalo bi da vidite taj pogled na grad u noći, obasutim svjetlima, dalekih izgubljenih uličnih lampi,auta i visokih nebodera,koji spavaju,gore,iznad oblaka. Nebo prepuno malenih zvjezdicama.Sinoć sam utonula u san posmatrajući ovo čudo prirode.

...

"Iii kako ti se sviđa nova soba? " Započela je Tia kada smo silazile niz stepenice na doručak.

"Voli je zato što sam ja u sobi pored, tako me može, preko balkona, gledati kako spavam,pratiti svaki moj potez."

Amar je stao ispred nas na stepenice. Kako neko može biti tako skakutav u 8: 00 sati. Kako neko može biti toliko lijep tako rano??? Ja bukvalno izgledam kao da me voz pregazio.

"Ti stvarno imaš veliko mišljenje o sebi? " Pogledala sam ga sa podignutom obrvom i blagim osmijehom. Njegove plave oči, o Bože...

"Naravno anđele. " Rekao je stajući na dno stepenica, sa onim smekerskim osmijehom. Koliku želju imam da ga izbrišem.

"Pa dobro, moraš ti imati visoko mišljenje o sebi, kada niko drugi nema." Rekla sam i prošla pored njega.

"Zašto smo zli anđele? " Nisam mu mogla vidjeti lice, jer je bio iza mene.

"Ma nisam, čini ti se." Rekla sam i ušetala u kuhinju.Ouu osjećam miris palačinki... Sviđa mi se kako jutro počinje.

"Jutro." Rekla sam zaustavljajući se na ulazu.

"Sara,kako si spavala, je li krevet bio udoban?" Ajla  je stavljala veliki poslužavnik na sto,usput mi ostavljajući  blagi poljubac za dobro jutro na obraz.

"Je.. " Krenula sam da kažem koliko je sve u sobi bilo savršeno kada me prekinuo hrapav glas iza...

"A gdje je moj poljubac za jutro??? " Amar je stajao pored mene.

"Amare, ne seri... " Rekla je ignorišući ga.

"Nema veze, zapamtiti ću ti ovo." Rekao je i prošao pored mene, te sjeo na stolicu u samom vrhu stola.

"Danas je utakmica u 16: 00 h, budi spremna. " Tia se nekako stvorila iza mene, nisam ni primjetila da sam je u putu izgubila.

"Ko igra? " Rekla sam polako prilazeći tanjirima u želji da pomognem Ajli.

"Amar... " Počela je

"Neko zanimljiv? " Dobacila sam ozbiljnim tonom.

"Anđele, to boli. " Stavio je ruku na srce.

"Znam, to mi je cilj. " Kulturno sam mu se nasmijala.

"Gospodo i dame...i Tia... " Emir je ušetao u kuhinju polupospan, ali dovoljno budan da može napipati mjesto gdje će sjesti.

"Jutro klošaru. " Rekla je tipkajući poruku na telefonu.

"Nije kulturno koristiti telefon za vrijeme doručka. " Rekao je naginjući se u naslonjač, Tia ga samo prostrijeli pogledom i nastavi sa svojom radnjom.

"Gdje je Jackob? " Amar je isfrustrirano prolazio rukom kroz kosu.

"Rani trening. " Emir je kratko odgovorio.

"Ja idem sad, ideš i ti sa mnom, Kurta dolazi za 15 min. " Rekao je pružajući ruku za pahuljicama.

Emir je sarkastično viknuo jedno "jeeejj"

"Znate šta sam razmišljala... Možemo i mi s vama, meni treba kondicije... mislim... " Ajla je počela je mucati kao da moli Boga da ju neko prekine.