Fake love

31.dio

Jennie pov

Jungkook se trenutno nalazio na operaciji.. Ja sam cekala zabrinuto na hodniku i hodala u krug..

Iznenada sam ugledala svoje i Jungkookove roditelje kako trce prema nama..

G.Jeon:Gdje je Jungkook!? Je li dobro?

Jennie:Na operaciji je- rekla sam gledajuci u pod

Gda.Jeon:Oo moj Jungkook.. Molim te budi dobro.. Pa zasto bi ucinio nesto tako?

Jennie:Jos se i pitate zasto bi ucinio nesto tako?! Zar ne vidite sto ste nam ucinili? Znate li zasto se pokusao ubiti?! Jer nije bio sretan.. I to zbog vas.. Niste mu dali da bude sretan.. Kakvi ste vi to roditelji?!

A vi mama i tata.. Niste dostojni da vas zovem svojim roditeljima.. Ne volim vas! Nikad mi niste davali ljubav ni paznju! Kao da nisam vasa kcer! Kao da sam neki robot bez osjecaja! Kako mozete biti tako bahati i pokvareni!?

Moju dernjavu je prekinula medicinska sestra..

Sestra:Oprostite, ali imamo vijesti o gospodinu Jungkooku.. Vi ste njegova obutelj zar ne?

Gda.Jeon:Da, mi smo mu roditelji.. Je li Jungkook u redu? Kako je? Molim vas moram ga vidjeti, majka sam mu!

Sestra:Meni je jako zao.. Ali.. Jungkook nije uspio.. Operacija je dugo trajala i nikako mu nismo mogli pomoci.. Zao nam je.. Ovakvi slucajevi rijetko prezive..

Gda.Jeon:Nee.. Sto ste mu ucinili.. Spasite ga molim vas.. On je moj sin..Molim vas!! - derala se i plakala

Ja sam samo stajala na mjestu ukipljena.. Nisam mogla nista recu.. Suze su tekle same od sebe.. Mrzim ovaj zivot.. Otrcala sam van iz bolnice.. Vani je bilo hladno i padala je kisa.. No nije me bilo briga.. Trcala sam bez uma i razuma..

No odjednom sam pala na cestu.. Nisam se mogla ustati.. Bila sam preslaba.. Iznenada mi se pocelo priblizavati nekakvo svjetlo.. To je bio veliki kamion.. Poceo mi je trubiti no ja sam samo gledala ne pomicuci se..

I tada sam osjetila jak udarac i sve je postalo crno..

...

Budim se u nekakvom marcnom mjestu.. Ne vidim nista.. Samo mrak i tama.. Odjednom mi se pocela priblizavati neka svjetlost.. Primijetila dam nekakvu figuru.. Kad mi se priblizio ugledala sam njega.. Jungkooka.. Stajao je tamo nasmijesen cijeli, ziv i zdrav..

Jennie:Jungkook! Ziv si! - povikala sam i zagrlila ga

Jungkook:Ne, Jennie ja zapravo nisam ziv.. Mrtav sam.. Ovo mjesto nije zemlja

Jennie:Sto? Nisi ziv? A gdje smo to uopce?

Jungkook:Pa ovo mjesto nema naziva.. Jednostavno je tmina. Ali ja zivim safa na jednom ljepsem mjestu.. U raju.. Gore iznad ovoga..

Jennie:A s-sto je sa mnom? Jesam li ja mrtva?

Jungkook:Da jesi.. Ali mogla si zivjeti tamo dolje sretno s Jiminom.. Zasto se nisi maknula od onog kamiona?

Jennie:Nisam htjela.. Zar ne razumijes da ne mogu biti sretna bez tebe? Tamo dolje.. Znajuci da tebe vise nema.. Volim te vise od icega..

Jungkook:I ja volim tebe.. Jako.. Sada.. Mozemo biti zajedno zauvijek..

Zagrlila sam ga jako cvrsto.. Bila sam sretna i napokon mirna.. bez briga, bez patnje i boli..

Moji roditelji ce na zemlji pretrpiti jos svasta.. Ali tako zasluzuju..

Jungkook me primio za ruku i zajedno smo otisli na najljepse mjesto na kojem smo ikad bili..

Kraj❤