The only twin

♤Prolog♤

Bio je lijep i sunčan proljetni dan. Sredina svibnja. Cvrkut ptica i miris cvijeća se osjetio svugdje u zraku. Međutim, ničije raspoloženje nije bilo ni približno slično vremenu. Ljudi su plakali,točnije - gušili se u suzama. Nitko nije mogao ostati pribran, pa čak ni ja. Dijete koje nikada nije zaplakalo, uvijek bezizražajno, sa 0% emocija. Svi su nijemo gledali kako četvero starijih ljudi polaže kovčeg u kojem se nalazila moja sestra; moja prijateljica; moja srodna duša - u grob. Brat me čvrsto držao uza sebe i šaputao mi kako će sve biti u redu. Međutim, od tog trenutka bilo je očito kako više nikada ništa neće biti isto. Cijela obitelj je napustila Santa Barbaru, ostavljajući moju sestru sa duhovima prošlosti od kojih je moja obitelj tako jako htjela pobjeći.

5 godina kasnije

Shailene

Probudila sam se u ranu zoru,prije i sunca, razmišljajući kako upravo ulazim u posljednji semestar srednje škole. Nikada ju nisam baš voljela, išla sam u nju izričito kako bi uslišila želju svojih roditelja.

Ustala sam se iz kreveta i odlučila si skuhati kavu u kuhinji. Sjetila sam se da mojih roditelja neće biti nazad još barem 3 dana pa sam izvadila kutiju cigareta i izišla na balkon zapaliti. Promatrala sam sve poslovne zgrade koje se nalaze oko mene i shvatila da ovo nikada neće biti moj grad. Moj grad je Santa Barbara, grad koji smo... ostavili za sobom. Uskoro će biti 5 godina od Mariine smrti i nema dana da ne pomislim što bi bilo da je ona još tu. Još bi živjela u Kaliforniji, kupala se po raznoraznim plažama, ležala ispod palmi i što sve ne. Međutim,život se odlučio poigrati sa nama. Odnosno Mariom-mojom blizankom.

U Seattleu smo odlučili početi ispočetka i nikada nikome ne reći za sve što se dogodilo. Moji roditelji nisu voljeli da se netko sažaljava nad njima i to je bilo u redu i meni i mom bratu. On je oduvijek bio normalan dečko, koji je živio za dobre cure i dobre tulume. Međutim, nakon smrti se povukao u sebe. Rijetko kad si mogao nešto izvući iz njega. Kad smo došli ovdje, odlučio je da neće ići na fakultet već odmah početi sa radom. Tako se zaposlio u firmi od očevog prijatelja. Mislim da ga je rad spasio- ispunjavao je tu prazninu koja se nalazila u njemu.

Vratila sam se u stan i prvo što sam uočila je Sebastian kako pokušava napraviti smjesu za palačinke. Tipično.

"Opet pušiš, Shai", rekao je zabrinuto.
"Smiruje me", tiho sam odgovorila i odlučila preuzeti smjesu u svoje ruke. Nakon što smo pojeli i popili kavu skupa, počela sam se spremati za školu. Prvi dan zadnjeg semestra. Ah, kako to lijepo zvuči. Obukla sam se cijela u crno i navukla mamin svijetlo rozi kaput.

"Jesi mi vidio ključeve?", upitala sam Sebastiana užurbano tražeći te proklete ključeve od auta. Bacio mi ih je i promrmljao nešto pogrdno. Samo sam se nasmijala i napustila kuću. Putem do škole sam pokupila Melissu, koja me odmah počela upirati da odem na tulum s njom.

"Melissa, znaš da ja nisam baš za te kućne tulume", rekla sam tražeći parking ispred škole. Misija: nemoguće.
"Da,da, ti si za one fine klubove za koje se trebaš moliti da te puste. Ali molim te. Jednom. Za moju ljubav"
"Samo jednom", digla sam upozoravajući prst u zrak.
"Volim te", skočila je i zagrlila me cijela sretna.

Author's note

Ljudi, ovo je moja prva priča ikad da objavljujem tako da se nadam da će te uživati i da će vam se svidjeti. Hvala❤