Santa Barbara / Niall Horan (Pauzirana)

Četvrti dio - Niall, I'm sorry!!

Imate trailer za priču sa strane, obavezno pogledajte!!!

Tišina! Samo tišina, zapravo i ne baš! Čuju se jecaji, jecaji nevine djevojke, samo što nitko ne zna da je ona nevina, pa čak ni ona sama. Smeđa kosa joj se sljepila uz njezino lice, crveno od plača. Bilo bi logično da se ona boji za sebe, što će biti sa njom ali ovoga puta to nije tako. Ona se boji, boji se za onoga koji je nevin, koji bi mogao nastradati nevin zbog nje. Proklinjala je samu sebe zato što ga je dovela u opasnost ali ni sama sebi nije mogla pomoći, ta neobjašnjiva sila ju je opsjednula i nije mogla ništa. Čekala je suđenje na Anđeoskom sudu. Od kada ju je Malcom izdao više ga nije vidjela, nije vidjela ni majku ni oca ni svoje prijatelje, svi su je osuđivali, više nije ni sa kim pričala. Sjetila se jedne pjesme koju pjeva mali pjevač iz još manje zemlje. "Sude mi dušmani, moja ljube, ali ne znaju da je istina voda duboka..."

Pa, nije sve bilo kao u toj pjesmi ali istina je da joj sude i da je istina vuda duboka, ali stvarno duboka. Po stoti put je otrla suze sa svoga lica i obečala da neće plakati ali nije mogla izdržati, brat ju je izdao. Kao i u pjesmi "da su me braća izdala..." . Ona je anđeo, anđeo koji plače, koji se boji, kojega muče. Odjednom se ispred nje pojavila mala kovertica koja se sama počela otvaratti. Odjednom se čuo ženski piskutavi glas koji je, čini se, dolazio iz koverte.

"Sutra, u 12:00 se održava vaše suđenje. Po vas će doći časnici Anđeoske armije te vas odvesti do Anđeoskoga suda, prostorija sedam. Tamo će vam biti određene daljnje sankcije za vaš prekršaj."

Koverta je iznenada nestala, uzdahnula je. Anđeoska armija, ona je kao njihova policija. Ona čuva "Hell", to je njihov zatvor u koji odlaze oni anđeli koji su nešto zgriješili, zapravo, odlaze kod Lucifera. Ali, Barbara se ne boji da će završiti u "Hell-u", ona bi mogla dobiti nešto puno, puno gore! Ali što će biti sa Niallom, hoće li dobiti novog Anđela čuvara?! Ni sama to nije znala, zato se i bojala. Što će se dogoditi ako on ostane sam, zaista sam?

I još k tome prostorija sedam, svi znaju da se u prostoriji sedam osuđuju najgori kriminalci. To znači da i nju takvom smatraju. Broj sedam je najjači i najmoćniji, cjenjeniji magični broj u svim dimenzijama. Jeza ju je prošla.

Ostalo vrijeme joj je brzo prošlo u tugovanju. Kada je pogledala na sat bilo je 11:30, za pola sata dolaze časnici Anđeoske armije. Nije ni znala koliko će joj se život toga dana promjeniti.  Obukla je bijelu haljiu do koljena i svezala kosu u rep. Bila je spremna na sve, samo je morala osigurati da sa Niallom sve bude dobro. Tresla se kao šiba na vjetru. Odjednom je postalo hladno, naježila se. Bilo je toliko hladno da je počela cvokotati zubima. Zapuhao je jak vjetar koji je njihao njezine plave zastore na još uvijek razbijenom prozoru i unosio suho lišče u sobu. Odjednom su se ispred Barbare stvorile dvije prikaze. To zapravo i nisu prikaze nego časnici Anđeoske armije. Oni izgledaju stvarno strašno, oni su nešto slično kao Dementori u Azkabanu (to vam je iz Harrya Pottera). Anđeli, crnih krila, sa odvratnim i jezovitim maskama na licima su lebdila ispred nje. Obuzeli su je osjećaji tuge i jada, kao da se cijeli svijet oko nje kida i lama. Časnici su joj prišli bliže te su se odjednom u njihovim rukama stvorili teški, crni lanci. Barbara se nije moga pomaknuti od straha. Okovali su je, stavili su joj okove na ruke i noge!! Čime je ona to zaslužila?! Znala je da je učinila veliki prekršaj ali sada je bila sigurna da će je prognati. Gdje? To ni ona nije znala.

Lanci na rukama i nogama su joj otežavali kretanje dok su je časnici neumorno vukli te su napokon poletjeli. U prvom trenutku ju je težina lanaca povukla prema dolje ali su je časnici zgrabili i ljutito vukli za sobom. Barem se Barbari činilo da su bili ljuti, nikako nije mogla niti jedan osjećaj razabrati kod njih. Brzo su stigli do Anđeoskoga suda, na ulicama nije bilo ni žive duše, svi su virili iza zavjesa na prozorima. Naravno, nitko nije htjeo sresti Anđeosku armiju na ulici, svima su izazivali strah u kostima iako su i oni bili neka vrsta nađela. Ali Barbari je bilo grozno, sada je cijeli Anđeoski grad znao da je počinila prekršaji i koji. Gadila se sama sebi, nije znala što joj se u tom trenutku dogoilo, kakva je to sila bila. Isto tako se dvoumila da kaže Anđeoskom sudu da nije ona kriva, nego sila. Znala je da joj nebi vjerovali. Sada si vjerojatno mislite da ako anđeli govore samo istinu onda bi joj trebali povjerovati, ali to nije tako. Smatra se, da kada anđeo okusi slast grijeha da se spona prekida i anđeo može govoriti što hoće. Smatra se da je taj anđeo ukaljan i da se njemu ne smije vjerovati.