Santa Barbara / Niall Horan (Pauzirana)

Part 2. - Angel's life

Barbara's P.O.V.

Našla sam se u velikom i prostranom hodniku Niallove kuće. Nialla nije bilo na vidiku. Mora da je tu negdje. Osvrtala sam se okolo ali nigdje nisam vidjela plavu kosicu. Odjednom sam čula jecaje, prigušene ali dosta glasne. Dopirali su ispod mojih nogu. Mojim tijelom je prošla jeza, svaka dlačica na njemu se digla od zvuka jecaja. Napokon sam spustila pogled dolje. Niall je bio sklupčan u malu lopticu i stisnut uza zid. Mojim tijelom je prošao nalet panike.

"Niall!" uzviknula sam. "O bravo blentačo, pa ne čuje te!" pomislila sam. Ponekad se toliko uživim u ulogu da mu pravim društvo da zapravo zaboravim da me ne može čuti, da ne zna da postojim, da mi ni ime ne zna. "Ma od kad je tebi do toga stalo?!" mislila sam si u sebi. Protresla sam glavom, Niall je sada bio najvažniji. Kleknula sam do njega. Dignuo je svoju glavu iz ruku i pogledao ravno kroz mene. Jeza me prošla, i zbog pogleda, ali i izgleda njegova lica. Lice mu je bilo uplakano, oči i usnice podbuhle.  "Usnice, od kuda sam opazila te lijepe punašne, crvene usnice?" Shvatila sam što sam upravo pomislila te sam naglo kriknula i udaljila se od Nialla par metara. "Ne, ne, ne, ne, ovo nije u redu!" Sada sam i ja bila sklupčana uz zid nasuprot Niallu. "Ja kršim Zakonik! Ja sam zločinac, kakav sam ja to Anđeo?!"  Srce mi je luđački tuklo a disanje mi je bilo ubrzano. Morala sam se smiriti, došla sam ovdje zbog Nialla, treba me.  Na ovo neću ni pomišljati više, moram se sabrati. Protresla sam glavom i ustala te prišla natrag Niallu. Čudno, moji senzori nisu predvidjeli ovu nezgodu. Inače sve je suđeno, svaka nevolja ili sretan događaj su zapisani. Postoje anđeli koji zapisuju nećiji život još prije nego što se ta osoba rodi, ali o tome ćemo poslije. Makar ja ne vjerujem u to, zapravo nitko ne vjeruje ali jedostavno tako na uče. Morala sam znati što se dogodilo. Nježno sam položila svoju ruku na Niallovo čelo i tada su mi se ispred očiju počele pojavljiati slike. Vidjela sam Gemmu i Harrya. Gemma je bila uplakana.

"Gemma, ja ti ne vjerujem!" rekao je Harry uspaničeno s nevjericom.

"Meni ne vjeruješ, rođenoj sestri! A tom mamlazu vjeruješ?! Tko si ti, Harry?!" rekla je Gemma kroz grcanje i plač. Zbunila sam se, što se događa?

"Ali Gemma, on mi je kao brat, ne vjerujem da bi to učinio!"

"Da on ti je kao brat, ali ja sam ti rođena sestra Harry! Po Bogu, zašto bih ti lagala?!" naglasila je riječ kao.

Slika se zamutila i pojavila se nova. Harry i Niall, baš se svađaju u ovom hodniku.

"Kako si mogao, prokletniče?!" Harry je bio iznerviran i jako ljut.

"Harry, ali nisam to učinio, čak smo ti planirali reći za vezu! Nikada to ne bih učinio niti jednoj djevojci, a kamo li tvojoj sestri!" rekao je Niall očajno. Harry mu nije vjerovao.

"Dok mi ne misliš reći istnu ne javljaj mi se!" rekao je Harry  bijesno te zalupio vratima odlazeći.

Slika se zatamnila te sam ponovno ispred svojih očiju vidjela uplakanog Nialla. Sjela sam do njega. Nešto tu ne valja. Ja bih to osjetila, osjetila bih tu nevolju. Moram se pod hitno savjetovati sa profesorom Pavlinskym! Što da sada napravim?! Moram ga riješiti ovog osjećaja tuge. Stavila sam nježno svoje dlanove na njegove obraze. Nježno, jako nježno, bojala sam se da ga ne slomim iako je to nemoguće. Izgleda tako krhko, tako slabo, kao malo mače. Znam da ne osjeti moj dodir, ali kada bi ga barem osjetio, kada bi barem znao da postojim! Polako sam počela izvlačiti osjećaj tuge iz njega. Puštala sam taj osjećaj u okolni zrak, neka nestane, neka napusti njegovo tijelo. Ali tome kao da nema kraja, kao da je u njemu beskrajna tuga. Napokon sam uspjela. Osjećala sam kako se on osjeća bolje. Mislila sam da ću se sada teleportirati, ali ostala sam na mjestu. Što sad? Moram i o tome popričati sa Pavlinskym. Mislim da mi je teleporter pokvaren. Ustala sam i oslonila se na zid. Tada se i Niall ustao i dogodilo se nešto neočekivano. U sljedećem djeliću sekunde njegove ruke su se našle sa svake strane moje glave. Gledao je točno na mene, zapravo kroz mene.  Bio mi je toliko blizu da sam osjetila njegov dah na svojim usnama. Kako mu je samo dah mirisao.  "Ne, ovo se ne bi smjelo događatii!!"  vrištala sam u sebi. "Teleportiraj se, teleportiraj se, teleportiraj se!" Niallov dah je nestao. Otvorila sam oči i ugledala provesora Pavlinsky-og u pidžami i noćnoj kapici kako stoji ispred mene. Postoje one stvari koje bi rado vidjela ali ovo nije jedna od njih.