Ljubavi moja, sjećaš li se koliko si me puta samo nasmijao? Deset, dvadeset, pedeset....prestala sam brojati. Također, sjećaš li se koliko si me puta uspio rasplakati ? Previše! Toliko puno da sam se zaboravila smijati. Više se ne sjećam kako izgleda pravi smijeh čiji krivac si bio ti.
Udarcima, vrijeđanjem i hladnim pogledima si mi oduzeo smijanje i natjerao me na plač. Nisam to htjela, nisam te to tražila, samo sam željela tebe pored sebe.
Ja sam htjela tvoje zagrljaje i poljupce, dobila sam ružne riječi i šamare.
Ti si htio moje smijanje i ljubav, dobio si plač i bijes.
Rastužio si me, a rekao si da nikada nećeš.
Digao si ruku na mene, a rekao si da nikada ne bi mogao ozlijediti ženu.
Rekao si da me voliš, slagao si me.
Što si me još lagao? Jesi li me ikada uopće volio?
Ljubavi moja, oprosti opet.
Imala si najljepši osmijeh koji su moje oči ikada vidjele i uši čule.
Previše suza si isplakala zbog mene.
Vratio bi vrijeme i svaku tvoju suzu izbrisao i zamijenio je osmijehom.
Tada nisam htio mijenjati tvoje suze za osmijeh, već sam mijenjao tebe s drugima.
CZYTASZ
Posvećeno uništenje
Romans„Uvijek ću te voljeti, čak i onda kada moji postupci govore drugačije."-netko tko je uspio povrijediti dio svoga srca, prije nego što je shvatio da ga voli. Onaj koji je varao jednako dobro kao što je i ljubio, uspio je slomiti anđeosku dušu na mi...
