JEDINI❤️❤️❤️

15.Suze

No matter where you go, I will be with you 💖💖💖

Danijel je stavio posljednju stvar u kovčeg i zatvorio ga, a ja sam sjedila na krevetu, u njegovoj majici koja mi je bila dužine poput haljine, potpuno slomljena iznutra.

Pretjerujem li? Pa ide u Monaco, ne na kraj svijeta. Monaco je blizu, mogu mu doći u posjet bilo kada. A i brzo će blagdani, imat će koji slobodan dan. Sve sam to uvjeravala samu sebe , on mi je ponavljao cijeli dan, ali ipak moje je srce bilo u komadićima.

Jer ovih 6 dana sam bila u raju. Svaki trenutak bio je trenutak čiste sreće. A sad je to gotovo. Mislim, znali smo da se mora vratiti u Monaco, ali sam očekivala da ću ga ispratiti tek u nedjelju navečer. Trebali smo imati još dva dana zajedno, još dva. Nije pravedno, nije! Toliko godina sam čeznula za njegovim dodirom, a sad je stvarnost nadmašila sva moja maštanja. I sad ću opet ostati sama.

Osjetila sam suze kako se skupljaju u očima i pokušala trepnuti da bi ih otjerala, ali bezuspješno. Samo su tiho  počele teći, a ja ih nisam pokušala obrisati. Ustala sam i krenula prema kupaonici, ali me je Danijel zaustavio na pola puta.

"Ena...." - čvrsto me je zagrlio i zabio lice u moj vrat, a ja sam pukla. Suze su se pretvorile u jecanje.

"Joooj nemoj, ne mogu te gledati takvu, otežavaš mi ovo... Kako da sad idem mirne duše u Monaco? Mislit ću na tebe svaku sekundu, brinuti ću se, neću se moći koncentrirati ni na šta..." - promrmljao mi je u kosu i poljubio me u uho, nježno i osjećajno i čvršće me stegnuo rukama. Počeo me je nježno ljuljati, poput djeteta, i to je za čudo  pomoglo, jer sam osjetila da se polako smirujem.

Podigla sam glavu s njegovog ramena i pogledala ga u oči. Bojala sam se da sam ga naživcirala cijeli dan sa svojim suzama, da misli da previše dramatiziram, da jedva čeka da ode od mene i vrati se svom životu slobodnog muškarca u Monacu.

Oči su mu bile tužne, ali i smirene, s sjajem u kojem sam se okupala. U njima sam pročitala i nježnost, čežnju, nadu ali i.. Onu riječ na Lj.? Ne usudim se nadati.

Godinama sam čeznula za njime,sada sam dobila 6 dana sreće, zar mi to ne bi trebalo biti dovoljno? Ali nije, jer ja sam postala ovisna. O njegovom tijelu, njegovom osmijehu, dodiru, poljupcu, njegovom.... Bože. Pomozi mi.

"Ljepotice moja, a da mi podariš osmijeh? Da mi bude lakše otići? Da te upamtim takvu, a ne uplakanu?" - poljubio me je lagano, a ja sam se nasmiješila i čvrsto stisnula zube. Ne.U pravu je. Imamo još toliko malo vremena, neću ga potrošiti na suze i plakanje. Poljubila sam ga strastveno, a onda se odvojila od njega i pogledala na sat. 17 i 30
.

Poželjela sam ga razbiti u komadiće. Prokleta stvar. Nemamo vremena, ne više. Činilo mi se da je on pomislio isto, jer mi se približio i šapnuo u uho:
"Zlato  moje napaljeno, nemamo vremena. A jedva se krećem od danas cijeli dan u krevetu, izmorila si me do kraja. Isuse, za curu koja je tek izgubila nevinost, baš imaš apetita." - dodao je i odmaknuo se smijući se, a ja sam pocrvenjela i zveknula ga po ruci.

" Kretenu jedan. Nisam baš primijetila da se buniš kad te zaskočim"-i ja sam se počela smijati, a onda se čulo zvono na vratima i osmijeh mi je nestao s lica,a i njemu.

"To je Mario. Ideš li me ispratiti ispred zgrade ?" - odmahnula sam glavom, a on je uzeo kofer i odnio ga u ispred vrata i otključao ih.

"Vaš osobni šofer je stigao. Ima li visost još prtljage ili smijem nositi ovaj kofer u automobil?" - da mi srce nije slomljeno, smijala bi se Marijevim šalama. Danijel mu je predao kovčeg uz jedno :"Ne seri" - i dodao da ga pričeka 2 minute.

Naravno, Mario ne bi bio Mario da ne doda:" E moj Subašiću, ja mislio da možeš dulje od 2 minute, Ena moja iskrena sućut" - i pobjegao dok ga je Danijel gađao s kemijskom.

I to je to. Kraj. Oproštamo se. Nekoliko smo se sekundi samo nijemo gledali, a onda sam mu potrčala u zagrljaj. Ljubili smo se strastveno, divlje, a onda usporili i nježno, polako se dodirivali usnama. Odvojio se od mene i spojio naša čela i isprepleo prste ruku.

"Do skora, ljepotice moja. Falit ćeš mi. Jako.Ima da mi dođeš što prije." - ponovo me je poljubio.

"Doviđenja, jedini moj. Ti si moje sve. Molim te nemoj to zaboraviti. Čuvaj se. Javi mi se čim stigneš." - poljubila
sam ga i on me je pustio iz naručja i izašao kroz vrata i zatvorio ih, a ja sam imala osjećaj da ću se raspasti iznutra. Otišao je. Opet sam sama. Sama sa svojim suzama. Da, one su moje najvjernije prijateljice. Klonula sam na pod i sklupčala se u klupko, te ih pustila da teku.