JEDINI❤️❤️❤️

8.Čežnja

Until the moment of my last breath, I will be loving you💖💖💖💖💖💖💖

Za benignsinner❤️❤️❤️

Happy birthday you beautiful soul💖

Otkad je Danijel otišao, dani su mi prolazili jedan poput drugog, sumorni i jednolični. Posvetila sam se fakultetu i brizi o Mireli, zapravo sam pokušavala se toliko zaokupiti poslom da ne stignem ni disati, a kamoli misliti kako mi je srce iščupano iz grudi. Tako mi je jako nedostajao da sam osjećala fizičku bol. Prije, dok nije otišao, viđala sam ga barem 2-3 puta tjedno, a sada se to svelo na par tjedana ljeti i par dana za Božić,još koji put i to je bilo to, tako već pet godina.

Istina, bila sam s Anom i našim društvom kod njega 2 puta za Novu godinu,prvi put pri kraju godine kad je otišao, i drugi put prošle godine. Iskreno, požalila sam što sam išla, jer sam oba puta svjedočila njegovu ljubakanju s drugim djevojkama.

Prošle godine je s nama išla Suzana, poznatija kao Kim Kardashian iz Zadra, s Danijelom je to ljeto imala avanturu, čula sam da ga je povremeno posjećivala u Monacu, ja se nikako nisam mogla opustiti ni zabaviti dok sam je gledala kako plazi po njemu, u jednom trenutku sam se okrenula i izašla na samotnu terasu njegova luksuznog stana. Željela sam plakati, nisam imala ni trenutka nasamo s njim, a srce me je boljelo od čežnje. Ana se smuvala s nekim njegovim prijateljem iz kluba, svi su se razbježali po kutevima stana koji je bio ogroman za moje pojmove, a Danijel je zadnji put kad sam ga vidjela razmjenjivao sline sa Suzanom na kauču u dnevnoj sobi.

"Šta tako lijepa djevojka radi sama na balkonu?" - čula sam glas i trznula se iz svojih misli.
Danijel je stajao iza mene sa dvije čaše u ruci. Pogledao me je i nasmiješio se, a ja sam se izgubila u njegovim očima.Izraz mu se promijenio u zabrinuti kad se susreo s mojim očima, pa je brzo odložio čaše na ogradu i prišao mi.
"Nešto nije u redu? Plačeš, je li ti netko nešto napravio?" - uhvatio me je za ruku i meni je srce počelo lupati kao divlje.
"Ne, sve je u redu... Samo... Ne znam, tužna sam... Fali mi Zadar, Mirela, eto... Nisam te vidjela cijeli dan ni večer..." - bubnula sam.

Grozno mi je bilo u Zadru bez njega, ali opet, sad kad je tu ispred mene, a znam da mi je nedostižan... Boljelo me je vidjeti ga kako ljubi nekog drugog i zamišljati da sam na njenom mjestu. Sve ove godine, ja sam se jako trudila da Danijel ne primjeti što osjećam prema njemu, ne zato što nisam znala kako će reagirati, jer sam znala točno što mu značim, volio me je kao mlađu sestru, nego zato što sam se jako bojala da bi stvari između nas postale jako čudne, toliko da više ne bi mogli biti ni prijatelji, bojala sam se da bi potpuno nestao iz mog života, a to ne bi mogla podnijeti. Ipak, sada, dok mi je tako blizu, da sam mogla osjetiti i udahnuti njegov miris, uživati u njegovom dodiru, trebala mi je sva snaga ovog svijeta da mu ne kažem da ga volim svim svojim bićem, da ga dotaknem po cijelom tijelu, ljubim svaki centimetar kože... Isuse...

"Joj izvini, nisam baš neki domaćin, nisam te vidio cijeli dan. Dođi da te zagrlim" - raširio je ruke i ja sam utonula u njegovo naručje, udišući njegov miris, ruke sam sklopila oko njegovog vrata, sad, u ovom trenutku mogla bih i umrijeti od sreće.

"Sve je u redu, bio si zauzet." - prošaputala sam. "Nedostaje li ti netko posebno iz Zadra? " - upitao me je i ja sam zatresla glavom. Uopće se ne želim odvojiti od njega, sad ni ikad više.

"Ti si prelijepa djevojka, Ena. Pruži priliku nekom dečku, moraš početi izlaziti, znaš. Tko god te osvoji, dobio je na lutriji." - prošaputao mi je u kosu i ja sam protrnula. Ja želim samo tebe, pomislila sam a naglas rekla, tjerajući samu sebe da zvučim vedro :" Ja sam previše izbirljiva i zato mi se boje prići. "-odvojio se od mene i ja sam osjetila bol u srcu. U tom trenutku su se balkonska vrata otvorila i Domagoj i Mario su banuli na balkon, a ja sam se povukla opet u svoju ljušturu. Odvukli su Danijela u stan i ostatak posjeta ga više nisam vidjela na samo.

O tome razgovoru s njim sam razmišljala tokom cijele ove godine, diplomirala sam njemački i engleski jezik i zaposlila se u odvjetničkom uredu.Mirela se odlučila preseliti u starački dom u Zagorju iako sam ja bila žestoko protiv toga, ali ona nije htjela popustiti. Stan je prepisala na mene i ja sam se našla na prekretnici. Izašla sam nekoliko puta s kolegama s posla i dečkima iz našeg kruga prijatelja s fakulteta, ali prema nikom nisam osjetila ništa, niti sam ih željela poljubiti a kamoli otići korak dalje.
Ana se ljutila na mene, zapravo je bjesnjela, ali ja tu nisam mogla ništa.

Tako je došao i kraj listopada i Danijelov rođendan, javio je ekipi da će slaviti u Hrvatskoj, imao je manju ozljedu prsta pa ga je trener poštedio i dao mu nekoliko slobodnih dana.

Ja sam bila sretna i uzbuđena što ću ga vidjeti nakon skoro 3 mjeseca, nisam mogla ni zamisliti kako će se moj i njegov život promijeniti te večeri, zauvijek.