"Violina"

Chapter 4

Svi satovi su za Sofiu prolazili sporo.

Druge učenice su ga gledale ne slušajući što priča. Očito je bilo da su se zainteresirale za njega. On nam je predavao matematiku. Napisao je jedan zadatak na ploču te pokazao na njega.

"Ima li netko da želi riješiti ovaj zadatak?" Pitao je prof. Louis gledajući po razredu, no nitko nije digao ruku.

"Mona, hajde dođi i probaj." Mona se trgla iz zločestih misli koje je vodila sa prof. Louis'om. Zločesto se ustala sa stolice davajući mu zlobni osmijeh. "Naravno." Rekla je te snažno zagrizla donju usnicu dolazeći k njemu. Bilo je očito što joj je bila namjera. Zavesti Louisa.

Došla je do njega zlobno mu se nasmiješivši i uzela mu kredu iz ruke namjerno ga sporo dodirivajući prstima. Pogledala je na zadatak, digla se na prste namjerno se isprsivši otkrivajući bujne grudi nad njegovom glavom. Nasmiješio se vragolasto. Znao je što radi. Bilo je preočito. "Mislim da to ne znam riješiti." Rekla je Mona pognuvši glavu i ispupčavši usne u znak da ne zna, a bila je najbolja učenica i naravo da je znala riješiti. Samo je htjela gledati Louisa što duže.

"Onda možeš na mjesto." Rekao je Louis hladno odbijajući je.

"Ne!" Viknula je te su je svi začuđeno pogledali. "M-mislim, ne. Stvarno ne znam to riješiti..." Napravila je tužnu facu i pognula glavu, a Sofia je samo preokrenula očima. Bryan ju je sa prijezirom gledao. Moglo se osjetiti njegovo teško disanje i ljutnja u zraku. Ona mu je bila cura, a upucavala se profesoru. Kasnije će joj održati lekciju.

"U redu. Idi na mjesto. Budem ja to riješio."

---

Uzdahnuo je te prešao rukom kroz svoju kosu. Monu je to još više napalilo. Nije se mogla suzdržati. Skočila je na Louisa ovijajući noge oko njegovog struka te ga poljubila držeći ruke u njegovoj kosi. Ugrizla ga je za jezik te tako dobila pristup u njegova usta. Louis ju je svim silama pokušao odgurnuti od sebe, ali ona bi ga jače privila uz sebe. Iskreno, ona je uživala, ali Louis'u se to strašno gadilo.

---

Kad ju je uspio odmaknuti od sebe rukom je zgađeno obrisao svoja usta i gledao ju s prijezirom. Monu nije bilo sram, vatreno ga je gledala.

"Gđice Mona, odmah ravnatelju!"

Mona se uspravila pobjedosno te uputila ravnatelju. Ostali učenici su sve zbunjeno promatrali, još uvijek šokirani događajem.

Kod ravnateljice:

Mona je pokucala na vrata. Jedno kratko "Uđi" i ušla je. Smjestila se na stolicu nervozno se igrajući sa prstima. "Pa, Mona, što te dovodi ovdje?" "J-ja... M-men-ne je profesorpoljubiopredsvimaurazredu!" Rekla je Mona sve u jednoj rečenici te zatvorila oči da ne gleda ravnateljicu u oči. "Molim?!" Rekla je šokirano ravnateljica. Mona je samo tužno kimnula glavom.

Otvorila je jedno oko i nasmješila se, no ravnateljica to nije vidjela jer je prekrila lice dlanovima.

"K-kako?" Rekla je tužno, makla ruke sa svog lica i pogledala Monu.

"Kako to mislite? Pa poljubio me dođavola! Kad smo riješavali zadatke prozvao me, naslonio na ploču i ljubio me." Kratko je zastala te se osmjehnula. "A i ne čudim se." Zlobno se nasmiješila i pogledala svoje tijelo. I sama si je priznala da je seksi. Jedino što joj je bilo tužno je to da se Louis nije uzbudio jer to obično na svima pali.

"Dobro." Rekla je ravnateljica uzdahnuvši. "Možeš ići." "Samo to?! Nećete ništa poduzeti u vezi toga??" Rekla je Mona iznervirano što Louis neće dobiti nikakvu kaznu. "Pa ne moram tebi govoriti što ću napraviti!" Izderala se na nju ravnateljica. "Dobro!" Viknula je Mona, otvorila vrata, drsko pogledala ravnateljicu te glasno zalupila vratima tako da je cijeli hodnik odzvonio.

Uputila se u učionicu. Kad je ušla nitko ništa nije rekao, ali su je svi čudno gledali ostatak sata.

I, napokon, kad je Sofia čula zadnje zvono trgla se iz stolice, brzo stavila svoje knjige u ruksak te potrčala za prof. Louis'om. Pratila ga je do njegove kancelarije te pokucala na njegova vrata. "Slobodno." Začuo se njegov prekrasan glas. Sofia je ušla i došla do njegovog stola promatrajući kakve je volje. "Htjela bih Vas nešto pitati." Rekla je svojim nježnim glasom. "Naravno." Osmjehnuo joj se i čekao da počne pričati. "Pa, htjela bih Vas zamoliti da ne nazovete moje roditelje zbog onog danas." Rekla je nježno, spuštene glave. "A zašto bih to učinio? Trebao bih njihove roditelje zvati, a ne tvoje." Odgovorio joj je blago, ali bio je užasno ljut na tu djecu. Sofia ga je pogledala sretno. "Znači nećete?" Rekla je sa sjajem u tim svojim prekrasnim, plavim očima.

Louis se nasmiješio. "Ne, Sofia, neću." Sofia se nasmijala i dotrčala k njemu čvrsto ga zagrlivši. Louis se iznenadio, ali kasnije je prihvatio zagrljaj. "Hvala Vam." Tiho mu je šapnula sa sjajnim očima, iz kojih samo što nisu potekle suze. Louis ju je na te riječi samo još jače stisnuo stavivši glavu u njezinu kosu. Osjećala se tako sigurno u njegovom zagrljaju i zavoljela ga je, kao prijatelja. Od tog trenutka znala je da će mu se uvijek moći povjeriti.

Sofia se odmakla od njega i rekla da mora kući na što je on kimnuo glavom i oslobodio je iz toplog zagrljaja.

Sretno je izašla iz škole te se uputila kući. Cijelim putem je imala mali osmijeh koji je provirivao s njezinih usana.

Imala je taj nestašni osmijeh sve dok nije ugledala hrpicu dečki kako zajedno sjede na klupi, a ona je morala proći pored njih. Pognula je glavu i ubrzala korak. Uvijek se bojala kad je tako u hrpi bilo puno dečki jer je imala osjećaj da će joj nauditi, a bilo je dovoljno straha u njoj od škole, glupih učenika, profesorice koja stalno zove njezine roditelje i tate.

Nije ni mogla slutiti da je ovaj put bila u pravu.

Autorove bilješke:

Hej ljudi, evo nastavka :)

Nisam znala kad da prestanem pisati, pa mi se ovo činilo najbolje mjesto. Da malo razmišljate o zadnjoj rečenici. hehe

U sljedećem nastavku će sve biti zanimljivije i zanimljivije. Tad ću spomenuti njezinu mamu, tatu, ulice, Bryan'a i sviranje violine. Samo da znate bit će opet perverzni dio. Ako se odlučim za njega, a vi me motivirajte ;)

Hm, pa ovaj nastavak je svakako duži. Imate šta za komentirati.

vote, komentar? :)

Do sutra! Sve vas punoo voliim i, kao i uvijek hvala na prošlim lijepim komentarima! :*

-Tonka <3