Deo 1.

7 0 0
                                    

,,Dosta je! Tata prekini dosta je bilo!"

,,Znam, ne brini resicu to danas. Sve ce biti reseno danas."

Hladni vetar koji ulazi kroz otvoren prozor moje sobe, me je poprilicno iznenadio u ovo doba godine. Avgust je, a takav vetar.

Zatvaram prozor i odlazim u kuhinju da pojedem nesto, losa navika, da znam, nije dobro jesti u pola noci, ali tako je sa mnom.

Neobicno je tiho veceras, nista se ne cuje pa cak ni inace preglasno hrkanje tate.

Otisao sam da proverim njega...

                       ***************************************************************

Da li je moguce da svaki put mora da kasni? Ili ja moram uvek da budem tacan? 

Sta ti je navika, mozda ne navika, rekao bih da mrzim da kasnim ili da me neko ceka. Ali i mrzim da cekam ljude ali generalno nikada ne dolaze na vreme. Ljudi su cudnovati, ne mogu ih ja promeniti a sami ne zele da se menjaju, mozda znaju sta rade a ipak ih nije briga da li to drugima smeta. Voleo bih ponekad da se i ja tako ophodim ka drugim ljudima, ali ne mogu, ne mogu jer sam ja teska osoba. 

Nakon oko pola sata cekanja napokon je dosla. Jutarnja polu magla je cini nekako vise pokretnom nego inace. Prilazi mi i miluje po misici.

,,Duso, stvarno izvini sto kasnim, morala sam spremiti unucima dorucak za skolu"

,,Nikakav problem Doris, ajmo sada unutra, smrzao sam se"

,,Hajde, hajde"

Doris je moja gazdarica. Bakica od sezdesetak godina, veoma je posvecena i od kada me zna ona mi je kao moja baka, nekad i vise nego moja prava baka.

,,Breakfast at Doris's", velika je obozavateljka Audrey, svojevremeno zna da prica kako su one pre njene velike slave, bile velike prijateljice, gotovo sestre. Simpaticno mi je to, ali opet ne znam da li je istina ili nije, ali uvek volim da je slusam, price koje ona govori su toliko zanimljive, kao da gledate neki stari film i samo zalite sto niste takvo vreme mogli da iskusite.

,,Duso, molim te ocisti pult ali molim te pre toga mi donesi onaj dzak brasna i secera iz magacina"

Dok idem do magacina, koji je inace van naseg objekta, razmisljam koliko je ona divna gazdarica. Generalno su svi prepotentni i nekorektni kada radis za njih, jer oni su naravno iznad tebe, a ti si kao neki pikavac od cigare koji svi odbace nakon dva minuta. Ali Doris nije takva zena, bas zato mi je drago da radim ovde iako nije nesto cemu sam se nadao da cu raditi.

Danasnje jutro je hladno, naravno jer ipak je decembar, period pred bozicne praznike i novu godinu. 

Dorisin restoran se nalazi na obali jezera, pa zima izgleda jos lepse ovde. Jezero je zaledjeno i uskoro ce deca sa drustvom ili roditeljima doci da sa klizu. Sto i nije toliko sigurno ali opet valjda znaju sta rade.

                      *****************************************************************

,,Joe duso, ja moram da izadjem veceras malo ranije, znas da je za dva dana Bozic, pa koliko imam samo stvari da napravim, ocistim, sredim... Pa ti zatvori restoran, a kad zavrse ljudi sa klizanjem molim te nemoj da zaboravis da pogasis svetla na jezeru, inace ce mi stici racun kao da sam snabdevala strujom citav grad. Hajde, ljubim te moram da zurim."

,,Pozdravite Franka, laku noc Doris"

,,Eh da je laka, citavo vece moram da kuvam. Hocu, hajde ni ti nemoj da radis duze od 10"

21:30

Tek je toliko, ustvari i nije toliko strasno. Ali dok se dogegam do kuce bice gotovo ponoc.

SamotnjakWhere stories live. Discover now