Zamolba

-

Pogledamo neki film gdje jedan od likova umre, pronađemo neke svoje karakteristike u njemu odmah postanemo jako zabrinuti za svoj život. Odjednom postanemo svjesni svoje prolaznosti. Odlučimo ne završiti tako pa se uvjerimo da imamo sve u svojim rukama. Odlučimo otići u šetnju jednom na tjedan, jer naravno svjež zrak je dobar za zdravlje. Izbacimo kruh iz prehrane. Čak možda i prestanemo pušiti (ako je film bio o raku naravno). Prođe tjedan, ponosni smo na sebe. Na sredini drugog tjedna zapalimo, samo jednu tješimo se, zbog stresa na poslu, uvjerimo se da smo zaslužili. Sve da se ne osjećamo krivo. Nakon tri tjedna sve se vraća u normalu, radnja filma izblijedi u sjećanju. Istina je dragi ljudi da umiremo svi. Svaki dan smo bliže trenutku kad ćemo pogledati kroz prozor posljednji put, samo da se uvjerimo da nije počelo kišiti jer smo objesili rublje vani. Hladna istina je da ne možemo napraviti apsolutno ništa da spriječimo svoju prolaznost. Apsolutno ništa. Hraniš se zdravo, trčiš svaki dan, savršenog si zdravlja, udari te auto kada prelaziš cestu. Razbiješ lubanju o vjetrobransko staklo i nema te više. Sve vam je uzalud ljudi. Ne možete utjecati na cijeli svijet, a samo to bi vas spasilo. Neke stvari su iznad naše moći koliko god to neohrabravajuće zvučalo. Čim prije se pomirite s tom činjenicom biti će vam lakše. Zato, prestanimo se brinuti koliko, kako i zašto smo ovdje gdje jesmo. Pozivam vas najčišće i najiskrenije da samo budemo. Da iskušamo živjeti kao ljudi. To je sve što tražim od vas.