🎨⛓SLOBODNA⛓🎨🔚

2

2004. Georgia

Kad sam došla k svijesti bila sam u automobilu. U nekakvoj limuzini, negdje na sred ničega. Kroz prozor sam vidjela pun mjesec i sjevernjaču, što znači da je zora blizu.

– Konačno si došla k sebi! – glas me prepadne, pa kad shvatim da sjedi pored mene skočim na drugu stranu, na drugo sjedište i sklupčam se kao jež. – Nema potrebe za tim. Vidiš, kako god okreneš djevojko sada si moja. Ubrzo stižemo na imanje i želim da se središ i da istog trena provjerim da li je Thomas isplatio svoj dug ili nije. Tako da... predlažem ti da se opustiš.

– Zašto to činite? Tko ste vi uopće? Znate li da ćete završiti na robiji zbog ovoga? Skupa sa nakazom od mog oca. – on se nasmije glasno.

– Ja? Na robiji? Bože sačuvaj. Nema mene tko za što optužiti. Ti si moja jer je tvoj otac tako htio. Nisam te oteo, niti ukrao. On te dao meni.

– Protiv moje volje! – dreknem dok mi suze u potocima liju – I sve što želite sa mnom je protiv moje volje! Zbog toga ćete završiti na robiji. Ja nemam još uvijek dvadeset i jednu. Pustite me da idem, molim vas! Molim vas samo me pustite. Otići ću negdje i nikada neće nitko više čuti za mene. Neću nikome reći da ste me oteli! Zar nemate srca? Kako možete ovo činiti? – on odmahne glavom.

– Ti si tako lijepa gospođice Eowyn. I tako uplašena. Rekao sam ti, ako budeš dobra, bit ću dobar prema tebi. Ja mogu biti dobar. Ti si mlada i jedra i možeš mi dati ono što želim, a ja tebi mogu dati dobar život.

– Nemam ja vama što dati! Što dijete od osamnaest godina može dati čovjeku od... Ma tko zna koliko uopće godina i imate!?

– Imam četrdeset i sedam malena. I vrijeme mi ističe, a ja još nemam ono što želim. Ovo s tvojim ocem zapravo je ispalo savršeno. Ti si sada moja i dat ćeš mi to što trebam. I to vrlo brzo. 

 Želudac mi kreće na grlo, povratit ću od bola, od same pomisli da ovaj čovjek želi moje tijelo, da želi da me oskrnavi, da me uništi. Da upropasti ono što sam čuvala za neku veliku ljubav, za onoga tko će biti ružičasta boja u mom crnilu. Zar će moj život ovako da se završi? Prljave ruke nekog čovjeka dirat će tijelo koje je čekalo mekane prste onoga kome ću željeti dati svaki dio sebe, uzet će me i razbiti na komade? Zašto? Majko, molim te pogledaj na mene, spasi me, ako me još voliš. Spasi me ovog zla! Prebaci se na sjedalo do mene,  ja se još više skupim. Prstima mi pređe po kosi, zatim po obrazu.

– Dugo moje ruke nisu osjetile nježnost tako mlade kože. Ti si kao melem na moje rane malena djevojko. Sam pogled na tebe tako lijepu i uplašenu pali mi krv kao da sam dvadeset godina mlađi. Želim te osjetiti po cijelom svom tijelu, želim te obilježiti kao svoje vlasništvo i izlijevati se u tebe neprekidno. Tvoj strah me pali kao buktinju. Nikada se nisam ovako osjećao! – uhvati me i počne mi ljubiti vrat, a ja se počnem otimati. – Ne otimaj se! Vjeruj mi uživat ćeš. Bit ću dobar prema tebi. A, ako mi daš ono što želim, oženit ću te i bit ćeš moja zauvijek.

– Nemoj! Pusti me! – zbogom persiranje, ti si sada mučitelj i silovatelj i oslovljavala bih te sa Đubre najradije, ali bojim se da bi moje tijelo onda osjetilo silu i udarce. – Nemam ja tebi što da dam.

– Imaš! I dat ćeš mi to, inače ću te se riješiti na najgori mogući način. Dat ćeš mi dijete koje želim ili ću te prodati javnoj kući! 

Šok me paralizira, u tom trenutku auto stane, a on se nakezi. 

– Stigli smo gospo Eowyn. Izlazi i upoznaj svoj novi dom – zgrabi me za ruku i izvuče van. Ogrnem se dekicom kojom me netko pokrio dok sam bila u komi. Kuća ispred mene je ogromna, duplo veća od moje, zora sviće i svjetla se polako gase. – Sada budi dobra i dopusti da te žene srede, daju ti odjeću i obuću. Čekam te u svojoj sobi za sat. – krene prema kući ostavljajući me kao psa pokraj auta. Neka žena obučena u uniformu priđe mi, pa me uhvati oko ramena.