Vampire Girl

2.chapter

Okrenula sam se i ostala bez daha.. Ispred mene je stajao Chris,jedan od moje nestale brace.Kao i zadnji put kad sam ga vidjela:visok,kratke, tamno-smeđe kose, plavih ociju, no nesto je bilo drugacije kod njega.Znala sam to.Bio je snazniji, samouvjereniji, zlocestiji.Od te zadnje rijeci sledila sam se."Jenn pa on ti je brat.Onaj s kojim si se igrala lovice i kukala.Ne bi ti on nikad naudio."-smirivala sam sama sebe.Ali istina je da sam trenutno drhtala pred njim.

"Dobar dan sekice.Zar necu ni pozdrav dobiti?"-trgnio me iz misli.

"Ovajj...bok."-promrmljala sam.I onda sam tek stvrano shvatila tko stoji ispred mene.Zaletila sam mu se u zagraljaj.Stisnio me cvrsto i nije me pustao.

"Pa gdje si ti?! Nema te vec godinu dana.Policija te trazila.Gdje je James?"-pocela sam ga gusiti pitanjima.On je cekao da se smirim.

"Nista od toga trenutno nije vazno."-smireno je odgovorio.Pa kako moze biti tako smiren?!Godinu dana alooo?!Stvarno mi nije jasan.

"A gdje je James?"-upitala sam.

"Tu sam."-iza mene sam zacula glas.Okrenula sam se i zaletila drugom bratu u narucje.

"Ajme napokon ste dosli!Idemo odmah kuci da vas baka vidi.Bit se presretna."-uzela sam Jamesa za ruku i krenula prema kuci ali on se nije pomicao.Ni on, ni Chris.

"Hajde, idemo!Sta je bilo?"-bili su mi cudni.

"Jennifer, ti znas da te mi jako volimo i da si nam nedostajala.I ti, i baka.Ali nemozemo se vratiti."-Chris me sokirao tim rijecima.Nista nisam razumijela.

"Molim?!"-vec sam postajala zivcana.

"Zao mi je Jenn, ali promijenili smo se.Nismo vise oni isti i nemozemo se vratiti."-pokusao me utjesiti James.

"Pa zasto ste onda dosli?!Zasto ste dopustili da vas vidim i da se ponadam da ce sve biti po starom?! Zasto?Zar nisam vec dovoljno slomljena?!"-suze su mi navrle na oci.Nisam mogla vjerovat sto cujem od vlastite brace.

"Slusaj Jenn..."-poceo je James.

"Necu ja vise nikoga slusat!"-pocela sam plakati.James me zagrlio.Osjetila sam utjehu u njegovom zagrljaju koju nisam osjetila vec mjesecima.

"Jenn molim te poslusaj me.Za dva mjeseca ti je 18 rođendan.Ja i Chirs cemo doci taj dan i pokupiti te."-poceo mi je objasnjavati.Vise mi nista nije bilo jasno.

"Gdje cemo ici?"-pitala sam.

"To jos netrebas znati, ali bitno je da budes spremna.I da nikome ne govoris da si nas vidjela.Ucinila bi nam veliku uslugu.Molim te.Samo to trazimo od tebe."-Chris me pogledao slatkim pogledom na koji sam oduvijek bila slaba.

"Okej.Napraviti cu sve sto kazete ako to znaci da cemo opet biti zajedno."-popustila sam.Sve bih napravila da opet budemo obitelj.I tako sam se poslje skolske godine mislila preseliti.

"Hvala ti puno sekice.Neces pozaliti."-rekao je i poljubio me u celo.Pozdravila sam se s njima i otisli su.Pocela sam hodati prema kuci.Nisam znala jeli ovo stvarno.Mozda sanjam sve ovo..Dosla sam kuci i legla u krevet.Malo sam razmisljala o njima, a zatim sam zaspala...