Vampire Girl

4.chapter

Krenula sam raspakirati robu kad sam cula neki zvuk ispod prozora.Tiho sam dosla do prozora i pogledala dolje(zivim na 1.katu zgrade).Srce mi je poskocilo i osjetila sam neizmjernu srecu.Dolje su stajali Chris, James i neki momak svjetlo-smeđe kose.

"Hey, Jenn!Sretan rođendan!"-rekao je James.

"Stvarno ste dosli!"-bila sam presretna.

"Ajde Jenn moramo biti brzi.Prebaci stvari dolje, a onda ces skociti a ja cu te uhvatiti."-objasnjavao je Chris.Tad sam se sjetila bake.Nisam je mogla samo tako ostaviti.

"Mogu li se bar pozdraviti s bakom?"-upitala sam.

"Mozes joj ostaviti pismo."-progovorio je onaj treci momak.Dobra ideja.Uzela sam komad papira i olovku.Pismo je izgledalo ovako:

Draga bako, hvala ti sto si za mene brinula ove dvije godine.Bila si jedina osoba kojoj sam istinski vjerovala.Hvala ti sto si me tjesila svaki put kad bi tugovala i govorila mi da bi se majka ponosila samnom.Ja sad odlazim.Nemogu ti reci s kim ali s nekim meni vrlo bliskim, a i tebi.Nemoj se brinuti za mene jer cu biti dobro.Znaj da cu uvijek misliti na tebe i zivjeti po pravilima koje si me naucila

Tvoja Jenn.♥

Kad sam zavrsila pisati jos jednom sam procitala pismo i zaplakala.Falit ce mi baka, to dobro znam.Ali moram ovo napraviti..Ostavila sam pismo na stolu u kuhinji.

Vratila sam se u sobu i bacila zadnji pogled na nju.A onda sam dosla do prozora i pozvala Chrisa.

"Ajde samo skoci, obecavam da cu te uhvatiti."-vjerovala sam mu.Samo sam se prepustila i skocila.Uhvatio me.

"Bokk."-zagrlila sam ga.Pa i Jamesa.

"Bok, ja sam Kol."-predstavio se onaj treci momak.

"Drago mi je.Ja sam Jennifer."-uljudno sam ga pozdravila.

"Znam.Puno sam cuo o tebi. A da i sretan ti rođendan."-pruzio mi je cokoladu.

"Aa nisi morao stvarno."-nasmijesila sam mu se.

"A sad je na red dosao nas dar."-rekao je James.

"A da?"-nasmijala sam se.Nije mi trebao dar.Dovoljni su bili oni.

"Ali idemo prvo do parka."-Chris je krenuo, kraj njega je hodao James, a ja i Kol smo bili iza njih.

Kad smo stigli do parka, Chris se okrenuo prema meni i dao mi neku bocicu.

"Popij to."-naredio je.Nisan znala sto je to, ali ako je to garancija da budem s njima onda cu popiti.

"Hocu."-odlucno sam rekla.Stavila sam na usne bocicu i popila.Imalo je grozan okus.

"Sto je to?"-upitala sam znatizeljno.

"Krv."-rekao je Chris.Sledila sam se.Sto se ovdje događa?

"Molim?! Staa?!"-pocela sam vikati.U taj tren me Kol zagrlio.

"Ej, Jenn.Sve ce biti u redu.Smiri se."-tiho mi je govorio.

"Jenn, zar nikad nisi pozelila da sva tuga koju osjecas moze nestati? Da mozes ponovo uzivati u zivotu? Vjecno."-govorio je Chris.Bila sam zbunjena.Nisam znala o cemu prica, pa naravno da bih htjela da to sve nestane.Ali nemozemo protiv sudbine.

"Ja..Ne razumijem nista."-pocela sam zamuckivati.

"Razumjet ces seko."-Chris mi se priblizio.Stavio je obje ruke na moje obraze.I onda je napravio nagli potez i slomio mi vrat.Pala sam na pod.Mrtva.

●NAKON SAT VREMENA●

Otvorila sam oci.Sve mi je crno.Neznam sto mi se događa.Odjednom me netko protresao.Opet sam otvorila oci.Ovaj put vidjela James ispred sebe, a iza njega je stajao Chris prekrizenih ruku.Onda sam se sjetila.Chris mi je slomio vrat maloprije.Sva bijesna sam se podigla.

"Kako si mogao?! Ja sam ti sestra! Vjerovala sam ti!"-pocela sam se derat na njega.

"Ali kao sto vidis nisi mrtva.Ucinio sam ti uslugu."-odvratio je.Tad sam se zamislila.Kako sam ziva.Bila sam mrtva, sigurna sam u to.

U sobu je usao Kol sa nekom zenom.Osjetila sam glad.Veliku glad.Ali umjesto da odem do frizidera, otisla sam ravno do te zene.Nisam znala sto mi se događa.

"Hajde Jenn, jedi."-rekao je Chris.Da jedem? Pa ne jedem ljude. Ali imao je pravo.Privlacio me vrat te zene.Osjetila sam kako joj krv tece zilama.

"Sto mi se događa?!"-zaderala sam se.Cula sam sve.Struju kako prolazi zaruljom.Vodu kako prolazi cijevima u zahodu.Muhu koja je letjela po sobi.Sve.Postajala sam sve vise zivcana.

"Hey Jenn.Smiri se.Sve cemo ti objasniti."-James je sjeo kraj mene.Zagrlio me.

"Zasto joj cujem krv? Zasto cujem vodu i musice?!"-pocela sam iznervirano govoriti.

"Postajes vampir."-rekao je Chris.Molim?! Vampir? To je postoji.Sigurna sam da ne postoji.Sto posto.Ali onda sam opet razmislila.Umrla sam ali opet sam ziva.Popila sam krv.O boze, sto ako sam stvarno vampir?!

"Sto?! Kako?!"-uspanicila sam se.

"Smiri se.Moras se nahraniti kako bi dovrsila transformaciju inace ces umrjeti.Poslje cemo ti sve objasniti.Sad jedi."-smirenim tonom mi je govorio.Nemogu vjerovati!Jednostavno nemogu!Zelim li umrjeti?Mozda je tako bolje za sve.

"Ako se nahranim hocu li biti s vama?"-upitala sam.

"Zauvijek cemo biti zajedno."-rekao je James.Pa on to stvarno misli.Jer koliko ja znam iz mitova, vampiri ne stare.

"Jeste li i vi vampiri?"-kroz suze sam upitala.

"Da, jesmo.I vjeruj mi nezelis umrjeti.Ako postanes vampir,poci ces s nama."-progovorio je Kol.Zelim li to? Naravno dà zelim provesti vrijeme s bracom.Toliko toga imamo za nadoknaditi.Ali oni su sad vampiri.Sto ako vise nisu kao prije?Stotinu misli mi je bilo po glavi.

"Odlucila sam.Nahranit cu se i postati vampir."-rekla sam.Zvucalo je odlucno, ali ustvari sam se bojala.Jako sam se bojala. I upravo mi je ta recenica promijenila zivot.....

***********************

Proslo je dva sata od mog prvog hranjenja.Sad sam sluzbeno vampir.Bice koje pije ljudsku krv.Nocno bice.Jos sam preplasena.Ovo je sve novo za mene.A mojoj braci nije, cini se.

Trenutno smo u autu.Oko 1 ujutro je.James sjedi do mene na straznjem sjedalu i objasnjava mi neke osnove vampirizma.Ali ne slusam ga bas.Gledam kroz prozor u neku zamisljenu tocku i razmisljam.Razmisljam o roditeljima.Sto bi oni rekli na kcer vampira? Ili baka? Nadam se da nisam ucinila pogresku.Nadam se...

"....moras se redovito hraniti krvlju.Inace ces postati pre slaba.Kad dođemo do mjesta gdje idemo, vjestica ce ti izradizi ogrlicu pomocu koje ces movi hodati po suncu.Nju ces uvijek morati nositi.U protovnom ce te sunce sprziti."-nastavljao je James.

"Vjestica? I one postoje?"-napokon sam se ukljucila.Sve je ovo cudno.Uvijek sam mislila da su to stvorenja iz bajke.

"Da.Znam da ti je sve ovo cudno ali probaj se malo prilagoditi.Jer nam trebas."-rekao je.

"Trebam vam? Za sto?"-bila sam iznenađena sto me trebaju.Svoju mlađu sestru.Mislim ono.

"Recicemo ti kad dođe vrijeme.Sad je jedina briga da stignemo prije nedo sto sunce izađe."-mrzovoljno je rekao Chris