"Jesi li gladna, ljubavi? " - upita me Danijel poljubivši me u čelo.
Ležala sam u njegovu zagrljaju proteklih sat vremena, vjerojatno jedan od najljepših sati u mom životu. Tko je rekao da ne postoje savršeni trenutci, ja sam upravo provela savršenih par sati... Prvo, na podu naše dnevne sobe, pa pod tušem i konačno u krevetu.
"Umirem od gladi. Koliko je uopće sati?" - poljubila sam ga u vrat.
"1 popodne, šta bi jela?" - upita me mrseći mi kosu.
"Mmmm. Palačinke... Sa Nutellom.." - pogledi su nam se sreli i oboje smo se nasmijali.
"Vaša želja je moja zapovijed" - ustane iz kreveta i krene se oblačiti, ali ga ja zaustavim.
"Samo bokserice. Poslije ću khm, opet biti gladna" - pogledam ga zločesto, a on se nagne i poljubi me tako da ostanem bez daha.
Zavalila sam se natrag na krevet i radosno nasmijala. Palačinke s Nutellom. Moj najdraži obrok. U svako doba dana i noći. Posebno kad ih priprema moj muškarac.
Tako smo se zapravo i upoznali, Danijel i ja. U dućanu smo oboje posegnuli za zadnjom teglom Nutelle na polici. On mi ju je prepustio iako je zapravo bio prvi, mislim prvi je posegnuo za njom. Odbila sam je uzeti, bio je uporan, na kraju sam popustila uz uvjet da mu napravim palačinke s Nutellom. Što sam i uradila. Sljedeće jutro, za doručak.
Nikad nisam napravila tako nešto u životu. Upoznala dečka i odvela ga sebi doma, istu večer. Ali nije se ništa dogodilo između nas, doslovce smo razgovarali cijelu noć i zaspali pred zoru. Kasnije ujutro sam mu napravila palačinke za doručak, nakon što ih je on napravio meni prošlu večer, za večeru. Kad je došlo vrijeme da ode, meni je srce potonulo, imala sam osjećaj da smo podijelili nešto intimno, iako se nismo ni dodirnuli. Obećao mi je da ćemo se vidjeti tu istu večer i jesmo. Trebali smo ići u kino, no nazvao me je i rekao da me vodi kod sebe doma i da ponesem teglu Nutelle.
Tu sam večer i noć spoznala što znači biti voljena na poseban način, tri mjeseca kasnije bili smo zaručeni, dva mjeseca iza u braku. I evo nas sad,tri godine kasnije, roditelji smo preslatkog jednoipolgodišnjeg dječaka. Koji najviše od svega voli jesti palačinke s Nutellom, kao i njegovi mama i tata.
Misli mi prekine ulazak mog muža s punim tanjurom palačinki iz kojih se još pušilo.
"Još si gladna?" - upita me kad je i posljednja nestala sa tanjura brzinom svjetlosti.
"Da. Gladna sam tebe" - kažem mu i povučem ga na sebe, ostatak popodneva smo proveli u slatkim užicima druge vrste.
ZA MOJE 💖💖💖💖@pjacazivot mention a user
💖💖💖💖@autumn
