Tiho sam zatvorila vrata sobe. Djeca su konačno zaspala nakon ručka i ja sam se na prstima uputila prema dnevnom boravku.
Danijel i njegovi roditelji su sjedili i razgovarali, a na stolu se pušilo iz šalica kave.
"Nevista, dođi sjedini, popij kavu" - obratila mi se Boja.
"Hvala mama, bi li vi ostali s djecom, mislila sam da Danijel i ja prošetamo?" - pogledala sam prema svom mužu koji mi se nasmiješio.
"Naravno, idite vi, samo se dobro obucite, vani je hladno" - kimnula sam, Danijel je ustao i otišli smo u hodnik po jakne. Obukli smo se, stavili šalove i rukavice i izašli iz stana.
Šetali smo polaganim korakom, zagrljeni, vani je bilo zaista hladno, ali ja sam osjećala toplinu u svom srcu. Bila sam istinski sretna. Imam sve što sam ikada sanjala, muža kojeg volim više od ičega i dvoje prekrasne djece.
Danijel me je pogledao i nasmiješio mi se.
"Volim te, znaš to" - zastao je i okrenuo me prema sebi.
"Volim i ja tebe" - zagrlila sam ga i zabila lice u njegov vrat.
"Da odemo do parka, na našu klupu, ako ti nije previše hladno?" - upitao me je i poljubio u čelo.
Klimnula sam i prošaputala:"Ugrijat ćeš me ti" - i krenuli smo, držeći se za ruke prema parku. U tom me je parku zaprosio nakon jedne šetnje, bila je zima kao sada i vraćali smo se iz kina, nosili smo kokice i čaj iz automata u plastičnim šalicama. Bilo je savršeno, spontano, plakala sam i smijala se u isto vrijeme.
Stigli smo i sjeli na naslon klupe, čvrsto zagrljeni. Sunce je taman zalazilo, prizor je bio prekrasan, boje čarobne.
"Ovo je raj. Ti i ja, ovako. Zauvijek." - rekao mi je i uhvatio me za bradu i podigao je.
"Upravo tako. Naš osobni raj." - pomilovala sam ga po obrazu i poljubila, nježno i slatko, dok se toplina širila našim tijelima, sunce je zalazilo, čuo se pokoji usamljeni cvrkut ptica, na našoj klupi.
NEKO JE DANAS U ROMANTIČNIM, SJETNIM RASPOLOŽENJIMA. ❤️❤️❤️
