41. "Prehladit ćete se."

3.2K 128 24
                                    

„Victoria, danas idem ranije jer moram još nešto napraviti u vezi rođendana. Sve sastanke prebaci za sljedeći tjedan.“ Govorim svojoj tajnici dok po torbi tražim ključeve od auta.

„Da, šefice.“

„Vidimo se.“

Pozdravim ju te krenem do lifta i dalje tražeći ključ. Nekada imam osjećaj da mi je torba crna rupa.

Izađem iz firme te uđem u auto koji mi je pripremljen te krenem prema doma.

Jedna misao mi se cijeli dan vrti po glavi. Što ako je istinita? Ma nema šanse. Ali što ako je?

Na raskrižju umjesto da idem naprijed do zgrade skrenem desno. Ubrzo dođem do parkirališta ispred jedna bijelog objekta. Parkiram se nekoliko mjesta od ulaza te gledam ljude kroz staklene stijene. Skinem pojas te primim kvaku.
Meni ovo zapravo ne treba? Šta ja uopće radim tu? Osjećaj me sigurno vara jer je ovo nemoguće. Mislim, moguće je, ali je nemoguće.

Prebacim pojas preko svog tijela, ali ga ne zakopčam.

Ali ipak ne škodi provjeriti, zar ne?

Skinem pojas te izađem van iz auta, zaključam ga pa se nakon nekoliko koraka nađem u toploj bijeloj prostoriji.

Dođem do jedna zaposlenici na blagajni koja mi se pristojno smješka.

„Dobar dan. Izvolite?“ Upita.

„Pet testova za trudnoću, molim.“ Jedva progovorim te izvadim novčanik kako bi ih platila.

Ona mi ih odmah donese pa brzo završim s kupnjom i odem u auto. Vrećicu strpam u torbu te ju stavim na suvozačevo mjesto.

Stišćem gas da što prije dođem doma i obavim to jer me ovo već počinje uznemirivati.

Parkiram se u garažu te se za dvije minute nacrtam u stanu, u kupaoni.

Izvadim vrećicu te pročitam uputa. Oki, moram se popiškiti po tim štapićima. Oki, čekam deset minuta. Oki, Jedna crta- dobro, dvije crte- nije dobro.

Sjednem se na školjku te se probam natjerati da napokon završim s ovime.

Sat vremena kasnije

Stavim i zadnji test na bijele ormariće.

Paralelno sam ih poredala da usporedim rezultate makar svi govore isto, ali želim se još jedanput uvjeriti.

Pogledam ih sve te se uvjerim u već postojeće rezultate. Počnem se tresti.

Oki je, Marija. Oki je. Nije ništa strašno. Nitko nije umro. Samo si trudna. Trudna u braku kojeg ćeš  prekinuti za 6 mjeseci, ali svejedno, trudna si.

Trudna.
Trudna.
Trudna.

Kupila sam pet testova da potvrdim ovaj prošli koji napravim. Nije mi pomoglo u ovoj situaciji.

Svi testovi su pozitivni. Svi od reda. Prvi, drugi, treći, četvrti, peti. Svi. Ama baš svi. Deset crtica. Ni devet ni osam ni sedam ni šest ni pet. Deset. Okruglih deset.

O Bože dragi. Što ću sada?

Ne mogu roditi to dijete. Ovo je sve laž. Ne mogu nevino dijete uplesti u ovo. Ali ne mogu ni pobaciti. Dijete nije krivo greške mene i njegova oca. Ne mogu ga tako ubiti.

Oh, vidi me. Već Jasona zovem ocem.

Jooooj, Jason. Kako ću njemu ovo reći? Kako će reagirati? Što će reći? Hoće li htjeti da pobacim? Kako ćemo ovo riješiti?

Potpis ✔Donde viven las historias. Descúbrelo ahora