Posmatrala je vodu ispred sebe u kojoj se sunce ogledalo praveći sjaj kao da su kristali bili rasuti. Zabacila je glavu natrag u želji da vrati suze koje su navirale zbog još jedne izdaje . Mnogo se izdešavalo u posljednjih mjesec dana i sve je podnosila na neki način , jedino što nije mogla da izdrži bilo je još jedno razočarenje. Samo što je ovoga puta ubjedila samu sebe da joj nije bilo sudjeno da bude sretna i bez mnogo truda je pustila da joj ljubav isklizne iz ruke ostavljajući za sobom samo neisanjan san za sjećanje.
Laurin je ćutala , znala je da nije bilo potrebe da priča i da joj otežava kad je vidljivo bilo da joj je nestao sjaj u očima istog trena kad je odbila i da isprati Aldina kad je došao po svoje stvari. Nagadjala je da je u pitanju bila samo mala svadja i nesporazum ali kad se više nije pojavljivao , i kad ga nije vidjela na slavlju Selminog rodjendana bilo joj je i više nego jasno da su odustali da se borbe za ljubav.
Razvukla je usne u osmjeh podrške kad joj je Selma spustila ruku na rame tražeći odobronje da krenu natrag prema hotelu.
Dugo je još gledala u plafon iznad kreveta prizivajući san koji je opet kao i prije teško dolazio, i ma koliko da je bila umorna bilo joj je teško sklopiti oči . Pomislila je još samo da se završe ovi seminari na koje ju je vukla Laurin sa sobom ne zato što joj je bila potrebna već da bi se malo opustila u nadi da bi lakše sve zaboravila. Prebacila je dugu gustu kosu i okrenula se na strnu sklapajući dlanove ispod glave , zaplovila je mislima na dane provedene s Aldinom a ne u snove....
Sve je bilo savršeno kao i svaki početak , jedino što joj je zasmetalo bilo je Aldinovo nestrpljenje i pomislila je da mu je jedino bilo u cilju da je ima . Zasmetalo mu je što je momente nježnosti prekidala uvjek nalazeći izgovore koji za njega nisu činili smisla , pa je počeo da sumnja da ona nikad neće zaboraviti Tarika i da će uvjek stajati izmedju njih i to je u krivo vrijeme i rekao .
Povrijedilo ga je što nije negirala njegove rječi i dobio je utisak da je bio upravu zato je to veče otišao rekavši -"Nadam se da nisam u pravu ali kako vidim da je bolje za oboje da se ovdje sve završi . Žao mi je Selma ali ja nisam neko ko ima strpljenja da čeka postarani , nadam se da ćeš naći nekog ali ja nisam taj .... Moglo je biti drugačije ..."
Da je pokušala da ga zaustavi ne bi se sad kajala i pitala šta bi se desilo da jest? Umjesto borbe izabrala je kajanje i to će je koštati možda ljubavi koju nikad više neće naći ...
Kao i uvjek Mirela joj se javi porukom i izmami osmjeh . Tačno je znala kad da se javi , uvjek bi izabrala momenat razmišljanja . Odlučila je da je nazove , slanje poruka nikad nije volila . Dugo su razgovarale ali nikako nisu dotakle temu "Aldin" , znala je da Mirela zna sve i zato ga nije spominjala a izgarala je od želje da bar mrvicu sazna ,gdje je i šta radi. Razgovor su prekinule radujući se novom susretu jer je Selma ipak morala da prisustvuje prodaji dedove firme i imovine .
Putovanja nije volila ali se na neki način radovala što ponovo putuje u rodni kraj. Za razliku od prošlog putovanja vrijeme je bilo čarobno a i ona je se osjećala mnogo bolje . Tokom leta je upoznala djevojku i njenog brata , razgovarali su o svemu da im je let prošao tako brzo . Rastali su se na aerodromu u Frankfurtu ali su obećali da će se opet sastati kad se vrate nazad kući i čudili se da su živjeli u istom gradu a nikad prije se nisu sreli.
Provjeravala je detaljno da li je na pravom mjestu stalno smjenjivajući pogled izmedju telefona i table ispred sebe , i skoro da je ispustila sve iz ruku kad je poskočila jer joj se obratio poznat glas . Pomislila je prvo da joj se pričinilo jer je željela da ga opet vidi , ali se uvjerila kad se okrenula i ostala ukopana u mjestu ogledajući se u njegovim očima ...
Nije bilo rječi osim onih prvih "na prvom si mjestu" što je rekao kad ju je uplašio, gledali su jedno drugo kao da su u pogledima čitali sve što su želili reći . Neskidajući pogled lagano je uzeo ruku koja se tresla i podigao spuštajući usne što u njoj probudi još veću tugu . Pustila je suzu koja je kao dijamant sijala na obrazu sve dok je Aldin nije obrisao kad ju je uzeo u zagrljaj stiskajući je sebi na prsima. Šaputao je nešto u njenu kosu ali ona nije čula niti razumjela niti jednu rječ . Poziv za let ih je rastavio iz zagrljaja ali nisu puštali jedno drugom ruku sve dok ih Mirela nije dočekala sa širokim osmjehom . Selmi je bilo jasno da ona jedina nije znala da je njihov susret bio isplaniran .
Pristala je da za vrijeme boravka ostane kod Aldinove majke , imala je želju da s njom opet razgovara jer posljednji put je bez pozdrava otišla a prije toga nikad nisu više našle vremena da opet pričaju kao ono veče nakon novogodišnjeg slavlja...
Sve je išlo po planu , oko prodaje su joj mnogo pomogli Aldin i Mirela strogo pazeći i detaljno vodeći računa da ne bi negdje napravili grešku.
Noć prije nego je imala planiran let nazad nije ni primjetila da su njih dvoje bili sami, pričala je neprestalno jer se radovala što će konačno moći da ostvari snove i uz pomoć Laurin otvori smještaj za nezbrinutu djecu . Zastala je kad joj je Aldin stajao na milimetar od lica nagnut čelom na njeno , izgledalo je kao da bi mogao svakog momenta za zaplače ili je tako mislila jer se ona tako osjećala zbog straha isčekivajući šta je želio reći .
Osjetila je olakšanje kad joj je prstima prelazio preko obraza i tiho upitao-"Da li sam i ja dio tvog sna ?!"
Ništa osim "Aha" i klimanjem glave nije imala snage da mu odgovori.
